BOLEST SAMOLJUBLJA

844

 Znaj da je samoljublje bolest i da je kao takvo prezreno u Allahovoj Knjizi i sunnetu Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem.

Prezirući samoljublje Uzvišeni Allah veli:

… a i onoga dana na Hunejnu kada vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo. (Et-Tevbe, 25)

Odgovarajući nevjernicima na njihovo ponošenje sa svojim utvrdama, opremom i silom, Uzvišeni Allah veli:

… a oni su mislili da će ih utvrde njihove od Allahove kazne odbraniti, all im je Allahova kazna došla odakle se nisu nadali. (El-Hašr, 2)

Prezirući samoljublje, Uzvišeni Allah, također, veli:

… a koji će misliti da je dobro ono sto rade. (El-Kehf, 104)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Tri su stvari spasonosne, a tri pogubne. Spasonosne su: bogobojaznost i u tajnosti i u javnosti, govoriti istinu i u zadovoljstvu i u ljutnji i umjerenost i u bogatstvu i u siromaštvu, a pogubne su: povođenje za strastima, povođenje za škrtošću i čovjekovo divljenje samom sebi. Ovo posljednje je najpogubnije.”[1]

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je, također, rekao: “Dok je jedan čovjek ogrnut sa dva ogrtača, diveći se sam sebi, nadmeno išao, Allah je dao pa se pod njim zemlja provalila i da je u nju propao i tako će kroz nju propadati sve do Sudnjega dana.”[2]

Ibn Mes'ud, r.a., je rekao: “Dvije su stvari po čovjeka propast: beznadežnost i samoljublje”.

Ove dvije stvari spomenuo je zajedno jer se sreća postiže samo trudom, traženjem, ozbiljnošću i zasukivanjem rukava. Za razliku od toga, beznadežnost je nenastojanje i netraženje načina da se nešto postigne, a onaj ko je zadivljen samim sobom misli da je sreću i sve što želi postigao, pa se više nizašto ne trudi. U tome smislu Uzvišeni veli: O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama! (El-Bekare, 264) tj. isticanjem svoje zasluge i pogovaranjem za učinjeno dobro, a to nije ništa drugo do samoljublje.

Opasnosti bolesti samoljublja

Znaj da od bolesti samoljublja vrebaju velike opasnosti. Budući da je samoljublje jedan od uzroka oholosti, ono najčešće prelazi i u oholost, a oholost sa sobom nosi brojne, dobro poznate poroke u odnosima sa drugim ljudima.

S druge strane, u odnosu na Uzvišenog Allaha, samoljublje izaziva zanemarivanje, pa čak i zaboravljanje da se vodi računa o grijesima. Otuda se, s jedne strane, zaboravlja na pokajanje, a s druge strane, preuveličava i pred Allahom ističe svoja zasluga za pokornost i činjenje bilokakva dobra djela.

Čovjek koji se sam sobom oduševljava, svojim mišljenjem zavarava sam sebe; do te mjere da se osjeća sigurmm od Allahova iskušenja i kazne i misli da mu kod Allaha pripada, za njega posebno, odabrano mjesto. Zato ne sluša ničije savjete ni preporuke, niti mu njegovo samoljublje dozvoljava da se za mišljenje obrati učenim ljudima. Za sve ove i slične nedaće krivo je samoljublje. Ono se zato i ubraja u teške grijehe. Ovo zato, što za čovjeka nema veće nesreće od toga da misli da se spasio, da je postao neovisan i slobodan i tako zanemari činjenje dobra i ne znajući da je to otvorena propast. Molimo Uzvišenog Allaha da nas od takvih zabluda sačuva i da nam, učinivši nas Njemu pokornim, sreću i uspjeh podari!

Ukratko o liječenju bolesti samoljublja

Znaj da se pri liječenju svake bolesti, prvo mora pristupiti uklanjanju njenih uzroka. Budući da je uzrok bolesti samoljublja neznanje, tj. čovjekovo nepoznavanje sebe i svoga Uzvišenog Gospodara, najbolji lijek za nju je ono što je suprotno neznanju, tj. upoznavanje sebe i svoga Gospodara, svejedno da li se radi o samoljublju vezanom za znanje, imetak ili porijeklo, jer je to sve dar Allahov, kao što stoji u riječima Uzvišenog:

Od Allaha je svaka blagodat koju uživate. (En-Nahl, 53)

Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam si zalužio. (En-Nisa, 79)

Pod srećom se u navedenom ajetu misli na svaku blagodat od Allaha, a pod nesrećom na nedaće. Nema veće blagodati nego što je Allahova uputa i otvaranje vrata korisnog znanja i dobrih djela, jer samoljublje nastaje od neznanja i čovjekova poricanja blagodati Uzvišenog Allaha. U tome smislu Uzvišeni veli: A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio. (En-Nur, 21)

Ovo zato što niko, ma koliko bio znan i ma koliko se trudio da učini dobrih djela, neće ući u Džennet zahvaljujući njima, sve dok ga Allah ne obaspe Svojom milošću, kao što je najbolji i najodabraniji rob, Allahov Poslanik, s.a.v.s., najboljoj generaciji ljudi, svojim drugovima, rekao: „Nema niko među vama koga će njegova djela spasiti.” Na to su ga uprtali: „Zar ni tebe Allahov Poslaniče?” – pa je odgovorio: „Ni mene, osim, ako me Allah obaspe Svojom milošću.“[3]

Neko je lijepo rekao: “Nemoj da te prevari mnoštvo djela, jer ne znaš hoće li ti biti primljena ili neće! Ne budi siguran od svojih grijeha, jer ne znaš hoće li ti biti oprošteni ili neće! Sva tvoja djela za tebe su nepoznanica. Što se, pak, imetka tiče, njega čovjek ne posjeduje svojom zaslugom, nego čistom dobrotom Uzvišenog Allaha. Zato se Uzvišeni Allah i čudi nevjerniku koji se zaslijepljen svojim imetkom, svome prijatelju usudio reći: Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda! (El-Kehf, 34)

Uzvišeni, također, o Karunu prenosi da je rekao: Ono što imam stekao sam znanjem svojim. (El-Kasas, 78)

Uzvišeni Allah na drugom mjestu veli: O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i od jedne žene stvaramo i na narode vas i plemena dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. (El-Hudžurat, 13)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Allah je od vas odstranio pristrasnost paganstvu – tj. oholost. Svi ste vi Ademovi potomci, a Adem je od zemlje.”[4]

Autor: dr. Ahmed Ferid

Iz njige Bistro more pobožnosti i suptilnosti


[1] Hadis bilježe Bezar, Bejheki i drugi, sahih po ocjeni šejha Albanija

[2] Hadis bilježi Buhari

[3] Hadis bilježi Buhari

[4] Hadis bilježe eb Davud i Tirmizi