Pitanje: Do koje granice muslimani smiju ići u svojoj ljubaznosti i lijepom ophođenju prema onima koji žive u njihovoj blizini bez obzira radilo se o kršćanima ili sljedbenicima drugih religija? Da li nam je zabranjeno da s njima sarađujemo i da prisustvujemo njihovim sijelima ili da oni prisustvuju našim sijelima? Da li nam je zabranjeno da se s njima miješamo i družimo bez obzira da li nam je cilj da ih pozivamo u Allahovu vjeru ili da jednostavno prema njima iskazujemo ljubaznost i lijepo ponašanje? Ako nam ništa od navedenog nije zabranjeno, kako ćemo onda uskladiti taj odgovor sa onim što piše u nekim fikhskim knjigama da muslimani sljedbenike Knjige (židove i kršćane) prilikom susreta trebaju stjerati na najuži dio puta1, i da svoju djecu trebaju odgajati na način da mrze, preziru i izbjegavaju kršćane i židove? Možete li nam rasvijetliti ove naše nedoumice i nejasnoće?
Odgovor:
Uzvišeni Allah rekao je: “Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični.” (El-Mumtehine, 8)
Generalno posmatrajući, čovjek se prema drugoj osobi može odnositi na jedan od sljedeća tri načina:
-prema njoj postupati lijepo i činiti joj dobročinstvo,
-prema njoj biti pravedan,
-prema njoj biti nepravedan.
Biti prema nekom nepravedan je strogo zabranjeno, pa čak kada se radi i o nemuslimanima, tako da prema njima nije dozvoljeno biti nepravedan niti im činiti nasilje. Ibn Kajjim, r.h., je o Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Kada vam sljedbenici Knjige nazovu selam, vi im odgovorite riječima: ‘ve alejkum’ (i vama isto)2; rekao sljedeće: “Ovako treba postupiti kada oni selam nazovu nerazumljivo i nejasno, tako da postoji mogućnost da su rekli ‘essamu alejkum’ (smrt neka je na vas), međutim, ako oni selam nazovu jasno i razgovijetno, onda im treba uzvratiti riječima ‘ve alejkumus-selam’, jer je Uzvišeni Allah rekao: “Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite.” (En-N isa, 86)
Što se tiče Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, naredbe da se na selam kršćana i židova uzvrati riječima ‘ve alejkum’ (i vama isto), razlog zbog kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se tako postupi nalazimo u hadisu koji prenosi Abdullah b. Omer, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sljedbenici Knjige govore: ‘Essamu alejkum’ (smrt vama), pa kada vas pozdrave, vi im otpozdravite riječima: ‘Ve alejkum’ (i vama isto).”3 Dakle, u ovom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je razlog zbog čega im na njihov selam treba uzvratiti na način koji je opisan.
Stoga kažemo da nema smetnje kršćanima i židovima uzvratiti selamom kada nam oni jasno i razgovijetno nazovu selam. Isto tako, kada nam nešto čestitaju, nema smetnje da i mi njima uzvratimo čestitanjem, osim naravno ako se radi o njihovim vjerskim praznicima koje im ni u kom slučaju nije dozvoljeno čestitati.
Tako im je, na primjer, zabranjeno čestitati Božić ili neke njihove druge vjerske praznike jer je to vid odobravanja i priznavanja tih praznika. Također, nije im dozvoljeno nazdravljati dok piju alkohol niti im čestitati bilo koji postupak ili djelo ukoliko se radi o nečemu što je po islamu strogo zabranjeno.
Što se tiče odazivanja na njihov poziv, to treba podrobnije objasniti: Ukoliko ta posjeta sa sobom nosi određene koristi ili pak postoji prilika da im se na neki način uputi poziv u Allahovu vjeru, onda u tome nema ništa loše niti je to zabranjeno. Vjerodostojno je potvrđeno da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odazvao na poziv jednog židova koji ga je počastio ječmenim hljebom i nekim užeglim začinima.
Međutim, ukoliko će musliman svojim odazivom na njihov poziv biti doveden u situaciju da krši šerijatske granice, ili će im se toliko približiti da će ih srčano zavoljeti i postati ravnodušan prema kufru – nevjerstvu koje ispovijedaju, onda se na njihove pozive nije dozvoljeno ni odazivati.
Vrlo je važno srca održavati čistim, kreposnim i bogobojaznim, jer ukoliko srce počne izražavati simpatije prema nevjernicima i njihovom nevjerstvu, to je uistinu vrlo opasna i upropaštavajuća stvar.
Rekao je Uzvišeni Allah: “Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi…” (El-Mudžadele, 22)
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin,
iz knjige Islamsko buđenje pravila i smjernice
