Karakteristike ispravnog poziva u islam

546
poziv u islam

Allah Uzvišeni je obilježio ispravni poziv u islam sa više karakteristika, po kojima se odlikuje od drugih poziva, a to su:

  1. Pozivanje utemeljeno na znanju i jasnim činjenicama

Islamski misionar – daija mora znati u šta poziva i šta govori, jer je Uzvišeni objavio u kontekstu pozivanja u islam: Reci: “Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi.” (Jusuf, 108.), tj. Reci Vjerovjesniče: Ovo je moj put i moja uputa. Ja pozivam k njoj na znanju i jasnim dokazima, a tako postupaju i oni koji me slijede u širenju svjetla islama.

Nije nužno da musliman bude veliki znalac vjerskih propisa kako bi pozivao Allahovoj uputi. Svakim novim saznanjem nekog propisa u vjeri, on postaje obavezan da ga prenosi drugima. Kada nauči da ibadet pripada samo Allahu Uzvišenom, dužan je prenijeti tu činjenicu drugima. Kada se upozna sa ljepotama islama, prelazi mu u obavezu da o tome obavještava ljude, makar nove spoznaje bile samo poruke jednog ajeta, jer je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao: “Dostavite od mene, pa makar i jedan ajet.” (El-Buhari, 3274).

Ashabi – drugovi Allahovog Poslanika, Allah s njima bio zadovoljan, su prihvatali islam pred Vjerovjesnikom, Allah mu mir i spas darovao, a onda bi u nekoliko dana naučili osnove islama, pa ih širili među svojim suplemenicima i prenosili drugim ljudima. Iskreno su motivirali one s kojima su se susretali da prihvate islam, a najveći motiv su nudili kroz svoje besprijekorno visokomoralno ponašanje i odnos prema drugima, sve s ciljem da bi neko prigrlio spasonosnu uputu islama.

  1. Mudrost u pozivanju

Uzvišeni je kazao: Na put Gospodara svoga pozivaj mudro i lijepim savjetom, i s njima na najljepši način raspravljaj. (En-Nahl, 125.). Mudrost je prilagođeno postupanje u određenoj situaciji koje najbolje pogoduje datom mjestu i vremenu.

Ljudi su različiti i put do njihovih srca je također neujednačen. Svaki pojedinac poima, shvata i prihvata određenu poruku na sebi svojstven način, zato se od daije – pozivača u islam traži da pronađe pogodno sredstvo i koristi raznovrsne životne prilike u kojima više i efikasnije može da utiče na one kojima upućuje poziv islama.

Najvažnije u svemu tome je da poziv bude upućen blago, dobronamjerno, lijepim savjetom i kao znak milosti i ljubavi prema pozvanome. Prilikom uspostave komunikacije, treba voditi umjeren i dostojanstven dijalog koji neće uzburkati osjećaje i izazvati mržnju, jer Allah Sveznajući naznačava blagodat koju je podario Svome Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao, u pozivanju i dostavljanju poslanice; dvije osobine važne za da’wu, a to su blagost i fleksibilnost. Međutim, da je bio grub, osor i krut, misija bi se našla u krizi i ljudi bi se razbježali iz njegove blizine: Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. (Ali Imran, 159.).

Izvor: http://newmuslimguide.com/