Propis dove za onoga ko je preselio bez namaza ili je preselio kao kršćanin

650
islamske teme featured

Pitanje:

Da li smijemo tražiti oprost i doviti za onoga ko je preselio a nije klanjao namaz, ili je bio nemaran prema istom? A isto tako i za kafira. I da li je ispravno doviti protiv njih, proklinjati te vrijeđati ih nakon smrti?

Odgovor:

Onaj ko preseli od kršćana, židova, idolopoklonika, ili od ostavljača namaza, ili od onih koji negiraju obaveznost istog, za sve njih je zabranjeno doviti, tražiti milost i oprost, zbog riječi Uzvišenog Allaha:

„Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprost za višebošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti“. (Et-Teuba, 113)

U sahih hadisu se spominje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio od svoga Gospodara da mu dozvoli da traži oprosta za svoju majku, te mu On Uzvišeni to nije dozvolio, pored toga što je ona preselila još u džahilijetskom periodu, i nije doživjela islam, ali, ipak je preselila na vjeri svog naroda, tj. na obožavanju kipova. Dakle, Poslanik je tražio da mu Gospodar dozvoli da traži oprosta za svoju majku, ali mu On Uzvišeni to nije dozvolio.
Pa ako Poslaniku nije dozvoljeno da traži oprosta za svoju majku koja je preselila još u džahilijetu, na vjeri mnogobožaca, šta tek reći za nekog mimo nje?

Stoga, onaj ko preseli na kufru, za njega se neće moliti niti oprost tražiti, svejedno bio on ostavljač namaza, ili obožavaoc kabura, ili židov, ili kršćanin, ili ateista, ili kadijanija, ili sličan njima, od onih koji čine stvari koje ih izvode iz islama.

Što se tiče vrijeđanja, njih nije dozvoljeno vrijeđati nakon njihove smrti, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

„Ne grdite (ne psujte) mrtve, jer su oni našli ono što su sebi pripremili“,¹ bilježi ga Buhari u svom Sahihu od Aiše, radijellahu anha. To znači: oni su otišli Allahu, i Allah Uzvišeni će ih “nagraditi” za njihova djela, i zbog toga nema potrebe da se oni vrijeđaju.

Međutim, određeni učenjaci spominju da nema smetnje da se grde i kude oni koji su bili poznati po svom žestokom kufru i dalaletu, te pozivanju neistini, a sve to s aspekta upozoravanj na loše stvari, pa makar to bilo nakon smrti, primjer toga su riječi: ‘Allah ubio Faraona, ili Allah ga prokleo, ili Allah prokleo pozivače u zabludu, ili Allah prokleo Ebu Džehla i slično tome, i sve to sa aspekta odvraćanja od loših djela.

Znači: ovo je stav jedne grupe učenjaka, tj. da je dozvoljeno da se grdi i kudi onaj koji je preselio a bio je poznat po zabludi i kufru te pozivanju njima. Ako pak, neko izostavi kuđenje takvog, postupajući po riječima Poslanika: „Ne grdite (ne psujte) mrtve“, onda je to rezervnije, bolje i preče.

Izvor: https://www.binbaz.org.sa/noor/9390
Prijevod i priprema: Put vjernika

Fusnota:

1. Buhari (1393, 6516), Tirmizi (1982), Nesai (1936).