Reci istinu makar bila gorka (Odgovor šejhu Selmanu el-Audi)

547

Ovim sam samo savjetovao šejha Selmana, savjetom onoga koji voli i upozorio sam ga da se kloni riječi ili djela koja ga mogu približiti tagutima na vlasti. Blizina taguta znači udaljenost od Allaha. Ko se udalji od Allaha, ta, takav se udaljio od Njegovog zadovoljstva, Njegove milosti i Njegovog Dženneta.

U ime Allaha, Milostivog, Premilosnog!

Uvaženi i poštovani šejh Ebu Besir:

Šejh Selman el-Aude konstantno ponavlja kako nije dozvoljeno pobuniti se protiv današnjih vladajućih struktura i tvrdi kako nije dozvoljeno započeti bilo kakvu oružanu borbu u muslimanskim zemljama. U cilju da vam njegov govor bude jasniji, ja ću vam ovdje prenijeti jedan od njegovih tekstova čiji je naslov „Poziv u sveopšti džihad“. U tom tekstu on kaže:

„…moguće je da nekog pojedinca ili određenu skupina zadesi iskušenje koje neće zadesiti nekog drugog i to je zbog njihovog iskustva u borbenom džihadu zbog njihove hrabrosti, iskustva, odlične organizacije ili u najmanju ruku zbog iskrenog nijeta. U situacijama poput ove, te ljude trebamo uputiti u „goruće regione“ muslimanskih zemalja poput Palestine i Čečenije. To su junački stavovi kojima se treba posvetiti posebna i postojana pažnju. Međutim, oružane bitke ne trebamo dopustiti u muslimanskim zemljama i njihovim zajednicama pa da se proliva krv, ubijaju ljudi, i da se sigurnost i bezbjednost zamjene strahom i da ljudi izgube sposobnost očuvanja njihovih svakodnevnih vjerskih potreba a također i njihovih života, njihovog imetka, časti i pameti. Nebeska je poruka da se navedeno treba čuvati i štititi. Kako je onda moguće da se putem zagovaranja „fantomskog“ džihada razdvaja zajedništvo muslimana i njihove cjelokupne zajednice? Uspjeh je zagarantovan upotrebom razuma prije ruke. Rečeno je:

kada je metu pucanjem naciljao htio je samo koristan biti

a nenamjerno je štetu izazvao,

zaista je ponekada poslušnost roditeljima

ustvari neposlušnost prema njima.

Također je šejhu Selmanu el-Audetu na debati u gradu Sekif postavljeno slijedeće pitanje: „Kakav je vaš lični stav po pitanju džihada?“ On je ovako odgovorio: „Neki se pojedinci i džemati odlikuju borbenim džihadom i njih trebamo uputiti u goruće regione poput Palestine ili drugih zemalja. Ovi ljudi zaslužuju našu podršku i materijalnu potporu jer su upravo oni simbol postojanja i živosti ovog ummeta. Međutim, ne smije se desiti otpočinjanje oružanih borbi unutar muslimanskih zemalja!!“

Objasnite nam stav Šerijata u odnosu na govor šejha Selmana, tražimo da uzvratite (na ovaj stav) i objasnite nam jer je puno mladih ljudi koji ovaj govor šejha Selmana koriste kao dokaz o ispravnosti današnjih vladara a i to da je vadžib pokoravati im se i da je zabranjeno pobuniti se protiv njih. Da vas Allah nagradi svakim dobrom!

Odgovor:

Hvala Allahu Gospodaru svjetova, neka je selam i salavat na zadnjeg od svih Poslanika i vjerovjesnika… Pa zatim:

Ja kažem: pogrešio je šejh! Greška u njegovom govoru se može vidjeti u slijedećim tačkama:

1. Mi pitamo: da li su državna uređenja u muslimanskim zemljama bezgriješna i samim tim pošteđena činjenice da se mogu preokrenuti u oblast rata (daru harbin) i ateizma (kufr)? Da li su tamošnji državni sistemi bezgriješni i samim tim je nemoguće da oni upadnu u jasan i vidljiv kufr? Odgovor je definitivno negativan. Historija je potvrdila da su mnoge muslimanske zemlje postale oblast rata (daru harbin) i ateizma (kufr). Ima zemalja koje su se oslobodile ovog uticaja a ima i onih koje su još uvijek oblast rata i kufra jer u njima sude kufr i namjerno poricanje vjere.

2. Ako smo to shvatili, postavlja se još jedno pitanje: gdje se „proizvode“ državni aparati koji upravljaju muslimanskim zemljama? Gdje se „proizvode“ vlastodršci muslimanskih zemalja? Dali se to oni „proizvode“ u jazbinama prkosnika, nevjernika, onih što ratuju protiv Allaha, Poslanika i vjernika!? To su oni što prijateljuju sa neprijateljima Allaha i Poslanika. Takvi se sigurno ne proizvode u redovima vjernika koji su pokorni Allahu i Poslaniku i prijateljuju sa vjernicima!

Odgovor na ovo pitanje znaju oni koji ne sude putem svojih strasti jer znaju da se ovi proizvode u jazbinama prkosnika, nevjernika onih što ratuju protiv Allaha, Poslanika i vjernika čiji su zakonski sistemi nevjerničko-otpadničke prirode. U ovo ne sumnja čovjek koji je upoznao Allahovu vjeru i dobro zna stanje ovih prkosnika.

Ako neko upita: Pa u čemu se ogleda kufr i zločin tih vladara!? Ja ću odgovoriti: njihov kufr i zločin se može vidjeti kroz slijedeće tačke:

– oni ne sude po onome što je Allah objavio, to mrze, od toga se okreću, to omalovažavaju, i Allahov sud smatraju ništavnim;

– oni su Allahov Šerijat zamijenili zakonodavstvima kufra i poricanja, oni su tim zakonima zadužili ljude i time su te ljude prinudili na pokvarenjaštvo i razvrat milom ili silom!!

– oni su sami sebi dopustili da propisuju ljudima zakone mimo Allahovog Zakona. Oni su posebnost propisivanja zakona odredili sebi a ne Allahu;

– oni traže sud međunarodnog prava nevjerničkih država koji se oštro suprotstavlja Šerijatu Uzvišenog Allaha;

– oni su pobili punovažnost islamskih farzova a i to da su oni ljudima obavezni. Ti vladari ne naređuju svojim podređenima praktikovanje islamskih farzova i njegovih vadžiba, naprotiv, oni osuđuju one koji praktikuju islam i zbog toga ljude strogo kažnjavaju;

– oni su ti koji vole da se o vjernicima govori kao o razvratnicima. Tako su ohalalili ovaj njihov grijeh pa su to uljepšali u očima ljudi. Tagutski režimi kroz svoju politiku putem prijetnje i prinude tjeraju svoje narode u zabranjene grijehe;

– oni javno i tajno prijateljuju sa Allahovim neprijateljima u njihovom neprijateljstvu protiv mudžahida i muwehida iz redova ovog ummeta! Oni su kršćansko-jevrejsko oko i motre bogatstvo muslimana koje otimaju i dostavljaju nevjernicima;

– neki od ovih tagutskih režima nisu ništa drugo do obični divlji psi u službi očuvanja jevrejske države. Neki od tih režima predstavljaju američke vojne baze kako bi Amerikancima omogućili da napadaju muslimane širom svijeta;

– večina njih se poziva na nevjerničke parole poput socijalizama, demokratije, sekularizma i kada bi htjeli ne bi uspjeli pobrojati sve njihove parole;

– ovi vladari putem njihovih elektronskih i štampanih medija, putem „edukativnih“ društvenih procesa favoriziraju glorifikaciju (slavljenje) taguta. Istovremeno šire „kulturu“ ismijavanja islama putem vrijeđanja i psovanja Allaha i Njegovog Poslanika. Tako je ismijavanje i izrugivanje s islamom postalo svakodnevna šala kod mnogih arapskih i nearapskih naroda (koji sebe pripisuju islamu). Pa i pored toga oni zbog njihovog zlodjela nikome ne odgovaraju i nikome ne polažu račun!! Međutim, ako se neko usudi kritikovati tagute iz redova vlastodržaca, onda njemu skoro u svim arapskim državama slijedi ili smrtna kazna ili doživotni zatvor bez ikakvog prava na njegova građanska prava (naravno, kada su islamski aktivisti u pitanju, građanska prava „demokratskog“ društva za njih ne važe i ne postoje, Prim.Prev)

– ovi vladari obaveze i prava i očuvanje njihovih prijestola i državnog uređenja osnivaju na temelju domovinske pripadnosti „domovini“ kojoj i sami pripadaju. O akidi, islamu tj. o izvoru iz kojeg ljudi crpe način svoga ophođenja, ovi vladari uopšte ne vode računa.

Ovo su samo neke vrste javnog ispoljavanja kufra koje su neodvojiv dio djelovanja tih tagutskih zločinaca. To je svakom poznato i jasno, kako običnom svijetu tako i intelektualnom sloju društva. Šerijatski tekstovi i idžma’a jasno govore o kufru ovih vladara!

Naprotiv, ja tvrdim: oni nisu ostavili ništa od onoga što poništava iman a da to nisu učinili. Također ćeš vidjeti ove vladare da su „odjeveni“ onim stvarima koje izvode iz vjere a o kojima postoji koncenzus učenjaka. Oni to rade javno bez stida i srama, drsko i odveć arogantno. To dobro znaju oni koji poznaju Allahovu vjeru a poznaju i „vjeru“ tih taguta i njihovo pravo stanje. Razlikuju se samo po tome što je kufr nekih od njih jasniji i vidljivi od kufra onih drugih.

Ako nam je stanje ovih tagutskih vlastodržaca jasno, ako nam je stanje njihovih državnih uređenja još jasnije i ako nam je jasan šerijatski stav naspram njihovih tagutsko-izdajničkih sistema a taj stav ne odobrava nikakvo razilaženje ili ihtilaf, onda nam samo ostaje da postavimo najvažnije pitanje: kako se šerijatski trebamo postaviti prema vlasti koja odgovara ovom šerijatskom opisu? Da li smo dužni pokoravati im se i da se prema njima ophodimo kao prema pravim islamskim vladarima ili nam je ipak dozvoljeno pobuniti se i povesti džihad protiv njih sve dok se njihovo zlo ne otkloni sa leđa ummeta?

Ja kažem: nema nikakve sumnje da šerijatski tekstovi obavezuju ummet da se suprotstavi ovim nevjerničkim tagutima i njihovim pomagačima! Idžama’a selefa i halefa ne dozvoljava kafiru upravljanje muslimanskom zemljom bez obzira da li je u pitanju čovjek koji je rođen kao kafir (od roditelja kafira) ili je u pitanju kufr čovjeka koji se odmetnuo od islama. Uzvišeni Allah je rekao:

„…Allah neće dati priliku nevjernicima da vladaju vjernicima.“ (Kur’an, En-Nisa:141)

Imam Buhari bilježi hadis od Ubade ibn Samita, radijallahu anhu, da je rekao: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je pozvao pa smo mi njemu dali prisegu. Ono na što smo se obavezali je prisega na pokornost i poslušnost, u volji i nevolji, u teškoći i lahkoći, i da se vladarima ne suprotstavljamo osim ako u njima vidimo javni kufr zbog kojeg ćemo imati nepobitan dokaz od Allaha.“

Naš ummet od taguta na vlasti svakodnevno vidi otvoren i javni kufr i mi o tome imamo dokaza iz Kur’ana i sunneta. Ovu činjenicu poriče samo okoreli džehmija ili neznalica kome je Allah oduzeo vid srca i oka! Ovo ne shvata onaj koji je zbog sićušne ovodunjalučke koristi koju mu taguti omogućuju prodao svoju vjeru. Stavovi onih koji odstupaju od jasnog učenja islama ne uzimaju se u obzir i nemaju nikakve važnosti!

El-Kadi Ijjad kaže: „Koncenzus uleme je da se vlast ne smije predati kafiru. Ukoliko vladar sebe izloži kufru, biće oboren sa vlasti. Također to isto važi ukoliko on zapostavi obavljanje namaza i prestane ljudima naređivati obavljanje istog.“

Ovo je sud Šerijata po pitanju zločinačkih taguta. To je šerijatski tekst i idžma’a. Kako će na ovo uzvratiti šejh Selman!?

Možda će šejh Selman i oni koji prihvataju njegov stav reći: ne razilazimo se po pitanju šerijatskih tekstova i idžma’a o tome da je obaveza pobuniti se protiv tagutskog režima i kufra… Razilaženje ili ihtilaf je po pitanju opisa ovih vladara i njihovih režima tj. da li se upravo na njih odnose šerijatski tekstovi o dozvoli pobune protiv njih!? Vi njih smatrate nevjernicima ali mi ih ne smatramo nevjernicima i iz tog razloga vi nas ne možete prinuditi da prihvatimo dokaze koje iznosite i pored spomenutog koncenzusa učenjaka!!

Ja kažem: ako je namjera šejha bila samo “…nezapočinjanje sukoba između muslimana…“ u zemlji u kojoj nisu ispunjeni uslovi za pobunu protiv vladara, tu bi diskusiji bio kraj i utrnulo bi razilaženje t.j. ihtilaf! Međutim, ako njegovim govorom želi obuhvatiti sve muslimanske zemlje, kao što se vidi iz njegovog govora, onda je to apsolutno neprihvatljivo.

Da li nam šejh želi reći ili nas želi ubijediti da su egipatski, sirijski, libijski, alžirski, tuniski, jordanski ili kuvajtski režimi i još neki drugi sistemi koji vladaju muslimanskim zemljama, da su to islamski sistemi i da su vladari tih zemalja i pored njihovog apsolutizma i diktatorizma ipak muslimani kojima se trebamo pokoravati i stati u njihovu odbranu!? Da li mi trebamo ući u redove njihovih pomagača pa da im iskreno služimo i da se nikako ne smijemo pobuniti protiv njih!?

Ako nam šejh potvrdno odgovori na ovo pitanje, a nadamo se da neće, onda neka nam jasnim govorom objasni i to bez ikakvog „krivudanja“ kako bi mi bili u stanju da odredimo o kojoj vrsti taguta šejh raspravlja i koga on to brani i u kojem se pravcu kreće njegov govor!!

Ako negativno odgovori, barem ja tako mislim, onda je on obavezan da postupa i govori shodno šerijatskim tekstovima i koncenzusom da je obaveza pobuniti se protiv vladara taguta i kufra!

Šejh je rekao: „..u situacijama poput ove, te ljude trebamo uputiti u „goruće regione“ muslimanskih zemalja poput Palestine i Čečenije. To su junački stavovi kojima treba posvetiti posebnu i postojanu pažnju. Međutim, oružane bitke ne trebamo dopustiti u muslimanskim zemljama i njihovim zajednicama pa da se proliva krv, ubijaju ljudi, i da se sigurnost i bezbjednost zamjeni strahom..“

Ja kažem: ovo je samo medijska izjava koja je potpuno odbačena! Naše opaske na ovu izjavu su slijedeće:

– Da li su Palestina i Čečenija muslimanske zemlje? Zar džihad u ove dvije zemlje nije prouzrokovao prolivanje krvi, ubijanje a sigurnost i bezbjednost su zamijenjeni strahom!? Zašto bi sve to važilo za Palestinu i Čečeniju, a to je džihad za koji se zalažemo, a ne treba važiti za ostale muslimanske zemlje u kojima vladaju kafirski sistemi čiji rat i neprijateljstvo prema muslimanima nadilazi neprijateljstvo čak i samih kafira u Palestini i Čečeniji!?Zašto bi krv muslimana u Palestini i Čečeniji bila dozvoljena i blagoslovljena zbog tamošnjeg džihada a to ne bi bila u zemljama u kojima kafirski režimi javno ispoljavaju kufr, širk, i izdaju islama!! Zašto je to haram? Iz kog razloga je Selman to dozvolio tamo a zabranio ga je ga ovamo!?

– Ko spriječava muslimane od džihada u tim gorućim regionima Palestine i Čečenije? Ko kažnjava, muči i hapsi one koji krenu ka Palestini i Čečeniji radi džihada? Zar to nisu ti nevjernički režimi koji vladaju muslimanskim zemljama o kojima šejh Selman tvrdi da je kriminal svako džihadsko djelo protiv njih!?

– Kako šejh podstiće omladinu na džihad u Palestini i Čečeniji a odvraća ih od džihada onih koji im zabranjuju odlazak u „goruće regione“!? Zabranjuje omladini džihad protiv onih što pedeset godina unazad poput vjernih psa čuvara budno čuvaju jevrejsku državu!

Izjava šejha je potpuno neobjektivna jer je nemoguće nešto tvrditi i istovremeno ga poricati!! To ne dolikuje… Zato sam rekao da je to obična medijska potrošačka izjava…

Šejh Selman je rekao: „…međutim, oružane bitke ne trebamo dopustiti u muslimanskim zemljama i njihovim zajednicama pa da se proliva krv, ubijaju ljudi, i da se sigurnost i bezbjednost zamjeni strahom pa da ljudi izgube sposobnost očuvanja njihovih svakodnevnih vjerskih potreba a također i njihovih života, njihovog imetka, časti i pameti. Nebeska je poruka da se navedeno treba čuvati i štititi. Kako je onda moguće da se putem zagovaranja „fantomskog“ džihada proliva krv muslimana i njihove cjelokupne zajednice?“

Ja kažem: nadao sam se da šejh nije ovo rekao, tako mi Allaha, ja odbijam da prihvatim da su to njegove riječi a on je učevan i dobro poznaje činjenično stanje društva, dobro poznaje skrivene kufrove i mržnju tagutskih režima (prema islamu)!!

Zar ovi tagutsko-kafirski režimi čuvaju onih pet životno elementarnih potrepština koje islam u potpunosti odobrava a to su: vjera, život, čast, razum i imetak!? Zar neko može nakon toga reći da mudžahid na Allahovom putu koji se pobuni protiv ovih režima izaziva uništenje potencijala spomenutih životno elementarnih potrepština!?

Koju to vjeru oni čuvaju i štite kada su od naših zemalja i naroda učinili samo podneblje za ideološko-kulturne eksperimente sa njihovim kafirskim zakonodavstvom!!

Koju to vjeru oni čuvaju i štite kada su ljude „odgojili“ da ibadetom glorificiraju (slave) tagute a ne Allaha!! Koju to vjeru oni čuvaju i štite kada ljude hrabre da vrijeđaju islam ili da na račun islama zbijaju razno-razne šale i viceve!! Zar psovanje Allaha i Poslanika nije postalo običaj cijele „domovine“ i to je narodna baština „koju treba gajiti“ i to sve pravdaju izrazima: „sloboda izražavanja“ ili „sloboda umjetnosti“ili „lična sloboda pojedinca iza koje stoji domovinski zakon“!!

Ako nekoga ukoriš zbog psovanja Stvoritelja, pa ti si taj koji će završiti u zatvoru! Tebe će ispitivati, ti ćeš polagati račun jer si se „ogriješio“ o lična prava psovača i tako si uvrijedio taguta na vlasti!!

Koju to vjeru oni čuvaju i štite kada neki od njihovih režima smatraju krivičnim djelom prisustvo na pet dnevnih namaza u mesdžidu!? Da o puštanju brade i nošenju odjeće po sunnetu i ne govorimo! Ko god se usudi tako postupiti, onda se on stavlja na listu „potencijalnih terorista“ koji predstavljaju legalnu metu obavještajnih službi!

Koju to vjeru oni čuvaju i štite kada po ulicama jasno vidimo kufr i širk i to sve sa njihovom dozvolom i pod njihovim nadzorom!

O kakvom životu građana oni vode računa kada su upropastili djelovanje šerijatskog krivičnog prava kojeg oni nazivaju nazadnjaštvom i varvarizmom koji ne doliče modernom čovjeku!?

O kakvom životu građana oni vode računa kada su njihovi zatvori prepuni nevinih ljudi! Oni se ne sustežu od likvidacije hiljade i hiljade ljudi koji im se suprotstave pa makar običnom opozicionom opaskom!! O tome postoje na stotine svjedoka i argumenata.

O kakvom životu građana oni vode računa kada narodima utjeruju strah u kosti, ponižavaju ih, ekonomski ih uništavaju, njihovi obrazovni sistemi diktiraju neznanje i nazadnjaštvo, i na kraju svojim narodima „nabijaju“ kompleks „civilizacijske zaostalosti“ u poređenju sa drugim narodima svijeta i da oni nemaju nikakva prava da odbrane pravo koje im oni svakodnevno otimaju! Tako su na milione ljudi pretvorili u žive mrtvace koji samo lutaju zemljom kako bi se tagutima olakšala bezbolna vladavina njihove ideje i politike! Tako su oni osigurali sebe od srdžbe i džihada „jadnih“ muslimana sve u cilju očuvanja vladajućeg prijestola i njihovog imetka.

Arapin-musliman, osim kome se Allah smilovao, je zaista bolestan čovjek! On je invalid! On je paraliziran! On je kukavica! On je ponižen! Podneblje njegovih ambicija je prezrena i ograničena stvar! Zato i pored ovih gigantskih dešavanja koje prijete uništenju integriteta ummeta vidimo kako se niko ne pomjera! Arapin-musliman kao i da ne postoji jer njega kao da uopšte ne zanima ono što se oko njega događa! Eto, to je rezultat terorističke politike tagutskih režima koji nasiljem i agresijom uništavaju duhovni i materijalni potencijal država i građana. Šejh Selman opisuje te režime kao čuvare čovjekovih prava!

Kakvu to čast oni brane i štite kada dozvoljavaju razvrat i blud!? Oni prinuđuju kćerke muslimana i pored protivljenja njihovih očeva da se miješaju sa muškarcima i time poništavaju punovažnost (islamskih propisa po pitanju miješanja muškaraca i žena). Puno je primjera koji govore o tome. Koliko je samo sredstava u službi tog djelovanja. Ja ne vjerujem da šejh Selman to ne zna.

Kakav razum kod ljudi oni žele očuvati kada se u većini muslimanskih zemalja alkohol troši više od vode!! Sve je to sa zvaničnom dozvolom i odobrenjem taguta na vlasti.

Koji to imetak ljudi oni čuvaju i brane kada su sva materijalna dobra ummeta ukrali i sve to stavili u džepove i banke Allahovih neprijatelja!! Često slušamo kako je neki arapski tagut drugi ili treći na ljestvici milijardera u svijetu dok mu narod umire od gladi i oskudice!

Koji to imetak ljudi oni čuvaju i brane kada novac ummeta islama troše po kockarnicama i ekstra skupim restoranima na Zapadu!?

Koji to imetak ljudi oni čuvaju i brane kada je zemlja islama i muslimana izložena okupacijama i agresijama od strane neprijatelja ummeta!

Koji to imetak ljudi oni čuvaju i brane kada su dozvolili bankarskim ustanovama da kamatama unište porod i unuke ummeta!

Zar nakon ovoga, šejh Selmane, ti možeš reći da ovi tagutski režimi čuvaju i brane te islamske elementarne potrepštine a mudžahidi svojim džihadom oduzimaju ljudima iste!?

Zar mudžahidi svojim „fantomskim džihadom“ ruše te islamski potvrđene potrepštine!?

Zar ti njihov džihad kritikuješ poezijom:

kada je metu pucanjem naciljao htio je samo koristan biti

a nenamjerno je štetu izazvao,

zaista je ponekada poslušnost roditeljima

ustvari neposlušnost prema njima.

Šejh Selmane, ne osjećam potrebu da ti nakon navedenog dokazujem suprotno tj. da su se mudžahidi digli samo da odbrane svrhu islama i spomenute elementarne potrepštine koje ummet svakodnevno gubi zbog politike taguta na vlasti i njihovog kufra. To se događa već decenijama unazad.

Neću pretjerati ako kažem da tvoj i govor drugih „šejhova“ predstavlja povod hrabrenja marljivog zauzimanja taguta da i dalje pljačkaju spomenute elementarne potrebe ummeta kada god se na scenu pojavi zrno dobra putem džihada u želji za odbranom islama i njegovih načela. Tada ćete ti i oni drugi ustati i reći ljudima: zbog džihada ovih, vaše su potrebe ugrožene!! Tako ćete vi opravdati taguta i time ćete dokazati da je njegovo nasilje prouzrokovano džihadom mudžahida!! Tako češ ti postati pomagač tagutu protiv mudžahida i tako ćeš pomoći u upropašćavanju svrhe ove vjere i tih elementarnih potreba.

Oprez, šejh Selman, oprez!

Šejh Selman kaže: „..Kako je onda moguće da se putem zagovaranja „fantomskog“ džihada razdvaja zajedništvo muslimana i njihove cjelokupne zajednice?“

Ja kažem: koja zajednica, koji džemat? Ukoliko određena skupina ispuni uslove za džihad protiv taguta na vlasti u nekoj od muslimanskih zemalja, onda će oni postupiti po naređenju njihovog Gospodara i po naređenju Njegovog Poslanika.

Koji je to džemat muslimana koji će biti razdvojen!? Gdje je taj islamski vladar protiv koga će se povesti kampanja razdora i razdvajanja!? Gdje je tu razdor i protiv koga!?

Ona živahna skupina koja govori u ime ummeta i koja, putem desetak šerijatskih tekstova, predstavlja ummet, ta, to je džema’a i ona se odlikuje dvema osobinama:

1. slijeđenje šerijatskih obaveza i propisa;

2. džihad na Allahovom putu;

Ovo je taj džemat ili skupina čiji se broj treba povećati i pored njene malobrojnosti! Pa tako, ko god se suprotstavlja ovoj skupini ili pak istupi iz okvira djelovanja iste, ta, on je taj koji izaziva razdor u ummetu, izaziva razdor u vjeri i pobija moć uticaja islama!

Ako smo ovo shvatili, onda ćemo odgovoriti na slijedeće pitanje: jel’ se smutnja krije u pobuni protiv taguta, kako tvrdi šejh Selman, ili je smutnja prešutjeti njihovu nepravdu i strpljivo podnositi suživot sa njima odobravajući zakonodavstvo njihovih režima koji su odraz pravog i jasnog kufra? Tako želi šejh Selman jer se to da razumijeti iz njegovog govora.

Naš je odgovor: nema sumnje da će pobuna protiv njih izazvati manje štete negoli da se strpljivo podnosi njihova nepravda s odobravanjem njihovog zakonodavstva i njihovih kafirskih režima. Ovo tvrdimo iz dva razloga:

1. Argumentacija šerijatskih tekstova dovoljno govori da je prešutkivanje širka a kamoli njegovo priznavanje ili priznavanje njegovog suda, najveća smutnja! To je najveća šteta nakon koje druge štete nema. Kao što je Uzvišeni rekao:

„…a smutnja je gora od ubistva!“

– smutnja je širk i njegovo odobravanje i to je veća šteta od smutnje sukoba i ubistva i ono što se može nadovezati na prirodu takvog sukoba. Kaže Uzvišeni:

„I borite se protiv njih sve dok mnogoboštva ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovjedati ne mogne…“ (Kur’an, El-Bekare:193)

Dakle, iako oružana borba povlači za sobom smutnju jasno je da je smutnja kufra i širka taguta na vlasti gora i teža. Iz tog razloga Šerijat traži da se velika smutnja otkloni manjom smutnjom a veliku štetu treba otkloniti manjom štetom. Uzvišeni se obraća onima što odbijaju borbu u takvim situacijama:

„Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! – Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate.“ (Kur’an, El-Bekare/216)

Znači, iako oružana borba sa sobom povlači ubistvo, rane i bol, ipak, ona sa sobom nosi veliko dobro jer tom borbom se otklanja veće zlo a da mi nismo ni svjesni toga. U drugom ajetu Uzvišeni Allah borbu na Njegovom putu obilježava kao život za vjernike.

“O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati…“ (Kur’an, El-Enfal/24)

U komentaru ovog ajeta stoji: odazovite se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada vas pozove i džihad i borbu a to će vam osigurati život. To je život ispunjen dostojanstvom i ponosom. To će rezultirati srećom na dunjaluku i ahiretu. U vjerodostojnoj predaji stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko se nije borio, ili nije pripremio borca za boj, ili nije ostavio borca u svojoj porodici nakon njega, Allah će na njega sručiti nesreću prije Sudnjeg Dana!“

Koliko li je samo nesreća koje su nas pogodile a mi nismo u stanju objasniti razloge tih nesreća!

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Kada neki narod napusti džihad, Allah će ih sve obuhvatiti kaznom!“

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Kada se prihvatite prodaje el’ine (vrsta kupoprodaje koja u sebi ima kamate), i kada se dohvatite repova vaših krava i budete zadovoljni svojim usjevima i kada napustite džihad, eto, tada će Allah dati da vaši neprijatelji zavladaju vama. Tako će biti sve dok se ne povratite svojoj vjeri!“

Dakle, sve dok se ne povratite vašem džihadu jer je upravo džihad povod vašeg dostojanstva i ponosa. U ovom hadisu džihad je nazvan vjerom! Nadam se da ovi šerijatski tekstovi koji jasno ukazuju na to da nema ponosa i dostojanstva bez džihada, neće biti upotrebljeni samo radi dokazivanja džihada u Palestini i Čečeniji nego će se upotrebiti i za sve ostale muslimanske zemlje koje su okupirane kufrom i bezbožništvom već decenijama unazad!

2. Argumentacija činjeničnog stanja nam jasno daje do znanja da se „porez“ u poniženju i omalovažavanju skupo plaća time što se tagutima „pada na koljena“! To sa sobom povlači veću smutnju, veću žrtvu, veće iskušenje nego li ustati i pobuniti se protiv tih taguta koji se sa ljudima odnose kao prema jadnim robovima. Narod je za njih poput bilo kojeg drugog potrošačkog proizvoda. Neki od arapskih kraljeva su jasno i bez sustezanja rekli: „Čovjek je najskuplje što posjedujemo!“ Tako se oni ophode prema narodu koji poput robova ne smiju od sebe prikazati ni trunke nepokornosti prema njihovim „gospodarima“.

Taguti gledaju na narod kao na lični imetak naslijeđen od njihovih predaka i prema njima se ponašaju kako oni hoće jer ih niko ne smije upitati šta to oni rade! U njihovim ustavima stoji kako je predsjednik ili kralj iznad toga da ga neko smije išta pitati i on nije obavezan da bilo kome o bilo čemu polaže račun.

Mi tvrdimo: jedino Uzvišeni Allah nikome ne polaže račun zbog onoga što radi! Ljudi još uvijek žrtvuju vjeru, čast, život i imetak radi tih taguta i njihovih prijestola, a ovi nikako da se zasite, naprotiv, traže još više! Traže od nas, a i od naših sinova, da se pridružimo njihovoj trpezi kufra i širka a da istovremeno niko od nas ne smije reći: ne! Zašto? Pa iz razloga što je ummet sebi izabrao plaćanje „poreza“ u poniženju prepuštajući se na milost tagutima. I tako decenijama unatrag.

Pogledajte poniženja i omalovažavanja koja trpimo u sukobu sa jevrejskim cionistima u Palestini! Pogledajte koliko je samo sukoba pogodilo tijelo ummeta! Milijardu i pet stotina miliona ljudi je potpuno paralizirano zbog tih taguta i niko ni „prstom ne mrda“ u znak reakcije na masakre i genocid nad muslimanima u svijetu. Puno je onih koji nisu u stanju čak ni suzu proliti zbog stanja muslimana.

Dobro razmislite o strahu, gladi i teroru kojem su izloženi cijeli narodi zbog „poreza“ u poniženju i omalovažavanju. Oni su izabrali zadovoljstvo „suživota“ sa tagutima! Šta nas to može natjerati na suze ukoliko se pobunimo protiv ovih taguta koji su već upropastili sve ono vrijedno za ummet islama!?

Zato smo mi govorili i još uvijek govorimo: ukoliko ummet želi proživjeti životom imana, ponosa, dostojanstva, slobode i snage, mora se osloboditi robovanja tim tagutima!! Ummet se mora osloboditi kompleksa straha od taguta i njihovih dželata! Ummet mora izabrati pobunu i neposlušnost prema njima! Ummet treba izabrati džihad na Allahovom putu! Ukoliko ummet to ne učini, onda neka se narodi pripreme za dodatak „ideoloških ponižavajućih poreza“ koje će plaćati ponizno pred vratima tagutskih palaća!

Nakon ovog teškog i neprijatnog „poreza“ ummet nema prava raspravljati o uzrocima siromaštije, poniženju, porazu, nazadnjaštvu i dezorijentaciji jer je ummet sam sebi izabrao taj put! Muslimani su odbili izabrati džihad i ponos. Dakle, to je plod njihovih ruku i neka krive samo sebe!

Šejh Selman strahuje od prolivanja krvi i roni krokodilske suze nad tom krvlju! Zar se ne prolivaju potoci i rijeke krvi radi taguta i to poniženom dušom pojedinca i niko ništa od toga ne smije spomenuti!? Zašto se onda bunimo i „kreštimo“ kada se malo krvi prolije Allaha radi i odmah se rone „krokodilske“ suze, novčana pomoć se uskraćuje, glasovi „trešte“ i odmah se pokreće kampanja protiv smutnje i govori se o prednosti koristi nad štetom po zajednicu muslimana!!

Zar je ništavni tagut vrijedniji od Uzvišenog Allaha!? Uzvišeni Allah kaže:

„Oni koji vjeruju, takvi se bore na Allahovom putu, a nevjernici se bore na putu taguta! Zato se borite protiv šejtanovih štićenika, jer je šejtanovo lukavstvo zaista slabo.“ (Kur’an, En-Nisa/76)

Ovim sam samo savjetovao šejha Selmana, savjetom onoga koji voli i upozorio sam ga da se kloni riječi ili djela koja ga mogu približiti tagutima na vlasti. Blizina taguta znači udaljenost od Allaha. Ko se udalji od Allaha, ta, takav se udaljio od Njegovog zadovoljstva, Njegove milosti i Njegovog Dženneta. U hadisu stoji: „Koliko se god čovjek približi vladaru, toliko se udaljio od Allaha!“ Ovaj hadis govori o vladaru koji sudi islamom, šta onda reći o vladaru-nevjerniku!? Nema sumnje da je udaljenost od Allaha u ovom slučaju itekako veća.

Ja kažem: taguti žele da šejh Selman i njemu slični samo izgovore te riječi slične njegovom gore spomenutom odgovoru. Tagutu je dovoljno da ti ljudima kažeš kako je njegova vlast šerijatski opravdana, kako se ljudi ne smiju pobuniti protiv njegove vlasti, ko god se pobuni je griješnik i nasilnik i takav izaziva smutnju između muslimana i takav razdvaja ummet islama!! Kada to budeš javno rekao, „svi su ti grijesi oprošteni“ i biće prihvaćeno sve što govoriš! I ne samo to, tagut će ti nakon toga sve olakšati, obilato će te nagrađivati samo da nastaviš sa takvim govorom jer sa takvim govorom ti predstavljaš prvu liniju odbrane njegove vlasti i njegovog sistema!

A to što si tim riječima ljude prevario i odveo ih u zabludu, da o tome i ne govorimo. Ja kažem, po treći i četvrti put: boj se Allaha o šejh Selmane! Nemoj biti od onih koji svojim djelovanjem jačaju tagutski sistem protiv Allahovih robova a da toga nisi ni svjestan! Nemoj biti od onih koji će pomoći taguta pa makar jednom jedinom riječju a da toga nisi ni svjestan! Nemoj tagutima biti štap kojim će ljude „vaspitavati“! Nemoj biti štap na koji će se oni oslanjati u nevoljama i nesrećama! Nemoj se priklanjati njima ni za dio slova:

„I ne priklanjajte se nasilnicima, pa da vas Vatra prži; vi nemate drugog zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći!“ (Kur’an, Hud/113)

Ummet islama se nalazi pred velikom pobjedom… stani u saf ummeta a ne u saf neprijatelja u obliku taguta i izdajica!! Ponekada u tvojim knjigama nalazim kako tvojim stilom izražavanja želiš zadovoljstvo svih ljudi… blago se obraćaš svima… to je stil čovjeka koji nije spreman na gubitak… zadovoljiti sve ljude je nemoguće… zadovoljiti Istinu je sasvim moguće… zadovolji Istinu u želji za Istinom… nemoj nakon toga uopšte razmišljati o srdžbi onih koje ćeš rasrditi… ko zasluži Allahovo zadovoljstvo putem srdžbe ljudi, Allah će njime biti zadovoljan i učini će da i ljudi budu njime zadovoljni!

Ovo je savjet čovjeka koji te voli i neka te od ovog savjeta ne odvrate neke „teške“ riječi koje sam upotrebio jer strogoću prema tebi ja nisam nikada želio niti to sada želim.

Uzvišenog Allaha molim za pomoć, On upućuje na pravi put!

Abdulmun’im Mustafa Halime – Ebu Basir

(napominjemo da je šejh Ebu Besir na ovo pitanje odgovorio 17.10.1423. h. god)

Preveo sa arapskog: Husejn Ebu Idris

www.putvjernika.com

SHARE