Uvjerenje u ahiret
Spram ahireta, drugog, vječnog svijeta, gdje su neopisive i neshvatljive džennetske ljepote, ali i džehennemska kazna koju čovjek ne može podnijeti, ne odnosimo se onako kako bismo se trebali odnositi, skromni smo u činjenju dobrih djela, ne strahujemo od kazne i izbjegavamo spasonosna djela.
To je posljedica neupućenosti u bit ahireta. Stalno sjećanje na Džennet i uvjerenje u njegovo postojanje od velike su važnosti za svakog muslimana. Svijest o džennetskim ljepotama, odnosno o džehennemskim strahotama mora utjecati na postupke, poticati na nadmetanje u ibadetu, borbi na Allahovu putu, strpljenju…
Kako biti uvjeren u ahiret?
U povratku Allahu veliku važnost zauzima uvjerenje u ahiret i poimanje veze između ovog i budućeg svijeta. A od intenziteta tog uvjerenja i zavisi zalaganje za Džennet.
Radi čega smo stvoreni?
Plemeniti Gospodar doveo nas je na Zemlju radi ostvarenja velikog cilja: robovanja Allahu, iako Ga ne vidimo. Pa, ko tu svoju ulogu opravda zaslužio je Džennet, a ko podbaci, Allah će ga baciti u Džehennem. Rekli smo da je ovaj svijet kuća kušnji i ispita: “Doista smo Mi sve što na Zemlji postoji njoj kao nakit stvorili, da bismo njih iskušali ko će ljepše činiti…” (El-Kehf, 7)
Svi ljudi, bez izuzetka, moraju robovati Allahu, slijediti Njegov Šerijat, činiti ono što je On zapovijedio, sustezati se od onoga što je zabranio. Također, moraju se lijepo odnositi spram svega što im je dao, a na prvom je mjestu, svakako, zahvaljivanje na blagodatima. One se ne smiju upotrebljavati u činjenju zla, treba osjećati da su te iste blagodati čisto Allahova dobrota, mora se biti ponizno prema Njemu, a ne oholo; ne smije se pomisliti da se ima prednost u odnosu na one ljude koje Allah nije obasuo tim istim blagodatima.
Ako se desi da ti Sveznajući Allah uskrati određene blagodati: porod, obilnu nafaku, slobodu itd., strpi se, ne budi kivan na sudbinu, ne žali se, ne suprotstavljaj se Allahu, dželle šanuhu.
Ispit činjenja dobrih djela i odaziva na obaveze počinje od zrelosti (misli se na punoljetnost u islamu) i traje do trenutka izlaska duše iz tijela, a shodno uloženom trudu bit će i razina u Džennetu:
“…a ko je dobro činio – za sebe je stanište pripremio…” (Er-Rum, 44)
U vezi s tim, ne treba zaboraviti da je Sveznajući Allah na Sebe preuzeo bdijenje nad nama:
“Allah, doista, nad vama bdije.” (En-Nisa, 1)
Meleki zapisuju sve što obveznici čine: “…on ne izgovori nijednu riječ a da kod njega nije pratilac pripravljeni!” (Kaf, 18)
Štaviše, tijelo će svjedočiti protiv čovjeka o onome što je radilo: “…na Dan kad će protiv njih svjedočiti jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove o onom što su radili!” (En-Nur, 24)
Kako ispit traje do smrti, mora se ustrajati da se ne bi upropastio status na ahiretu, kad počinje etapa berzeha, a slijedi proživljenje i Sudnji dan, sa svim strahotama, sviđanje računa s ljudima i džinima zbog zadaće koju su imali na dunjaluku, te ulazak dobrih u Džennet, a bacanje loših u Vatru, Allah nas od toga sačuvao!
U Džennetu bit će užici kakve niko ne može zamisliti, vječnost, niko u njemu neće umrijeti. A džehennemska se patnja neće moći trpjeti, niti će ikad prestati: “…ona im se neće ublažiti i oni će u njoj očajavati!” (Ez-Zuhruf, 75)
I zar svaki razuman čovjek ne treba svoje želje ustremiti spram Dženneta, revno činiti sve da uđe u njega, tj. zasluži njegove ljepote!
Iz knjige El-Džilul-mev'udu bin-nasri vet-temkin (Pobjedonosna generacija)
Autor: Medždi el-Hilali
Obrada i naslov: Put vjernika
