Prva vrsta: Učenjaci islama i šerijata
To su oni učenjaci koji govore istinu kakve god bile posljedice toga. Ti takvi su potpomognuta i spašena skupina, kojima ne škode oni koji su ih ostavili na cjedilu, niti oni koji im se suprotstavljaju; i koji dostavljaju sunnet Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su vjerni, pobožni, i sjaj muslimana, i oni su ti za čije se meso kaže da je otrovno, zato što su vlasnici znanja, vjere i bogobojaznosti. Onaj ko ovakve učenjake prezire, u njegovom srcu je bolest, jer ih ne mrzi osim zbog njihove vjere.
Sve ovo ne znači da oni nikako ne griješe, zato što nisu bezgrješni. I naravno da oni griješe, ali njihova greška je proizišla iz znanja i idžtihada, a ne iz slijeđenja prohtjeva ili ličnih interesa ili pak, zabluda – već oni idžtihade pa pogriješe baš kao i ostali.
Isto tako su i ashabi, radijellahu anhum, griješili, a također i tabiini.
Druga vrsta: Učenjaci većine
Ovi učenjaci niti su učenjaci šerijata a niti pak, učenjaci vladara, već su oni učenjaci većine.
Oni su podanici većine, koji izdaju fetve shodno zahtjevu onih koji ih slušaju. Oni se odazivaju prohtjevima naroda, i pomno rade na očuvanju njihove većine, a nekada čak i preuzimaju odgovornosti većine kako bi povećali njihov broj.
To što se mnoštvo ljudi okuplja oko određenog šejha nije dokaz da je ono što šejh sa sobom nosi istina. Može bit istina, a i ne mora, i ne mora nužno značiti da je on uvijek na istini, jer se ljudi, inače, uvijek okupe oko jeftine robe, dok je stanje sa skupom robom uvijek obrnuto.
Pa tako vidiš kako se kod čovjeka koji prodaje određenu robu za dva rijala odmah okupe ljudi. Dok, ako je roba skupa ljudi se neće ni približiti istoj, jer skupoj robi ne dolazi osim čovjek koji ima novca i koji posjeduje ostale mogućnosti.
Iz ovog razloga oni su učenjaci većine, koji izdaju fetve shodno potrebi većine. Oni ne vode računa o tome da ih Allah Uzvišeni gleda, niti strahuju od Njega, a nit pak žele Njegovu nagradu. I kada izdaju fetve, oni paze na sljedeće: ‘Hoće li s njima biti zadovoljna većina, ili neće?’.
Ovakvi uvijek izdaju fetve pod pritiskom činjeničnog stanja, savremenih izazova, a sve to pod plaštom fikha olakšica, blagosti šerijata i sličnih parola.
Razumijevanje fikhskih olakšica i ruha šerijata je ograničeno šerijatskim pravilima, i nije prepušteno slobodnom izboru ljudi. Rekao je Uzvišeni Allah:
„Oni nemaju pravo birati.“ (El-Kasas, 68)
Olakšica se ne određuje shodno tvom viđenju i idžtihadu, već se određuje na osnovu Kur'ana i sunneta, te pravila učenjaka.
Treća vrsta: Učenjaci vladara
Ovi učenjaci izdaju fetve shodno zahtjevu. Stoga, ono što im vladar naredi, oni o tome izdaju fetve – a ono što im zabrani oni se toga klone.
Napisao šejh i muhaddis Sulejman b. Nasir El-‘Ulvan, hafizahullah.
