Čovjek posjeduje dvije snage: teoretsku ilumsku snagu, i snagu djelovanja i volje. Čovjekova sreća je zadržana na tome da upotpuni svoje dvije snage – ilumsku snagu i snagu volje.
Upotpunjenje ilumske snage čovjeka je u spoznaji svoga Stvoritelja i Tvorca, spoznaji Njegovih imena i svojstava, spoznaji puta koji vodi ka Njemu, spoznaji zla i nesreće, spoznaji samog sebe i svojih mahana; sa ovih pet spoznaja čovjek zadobiva svoju ilumsku snagu, pa su najučeniji ljudi oni koji su ovo najbolje spoznali i shvatili.
Upotpunjenje snage djelovanja i volje se neće postići osim da rob motri na prava Uzvišenog, i ista izvrši iskreno, časno, srdačno, dobročiniteljski, slijeđenjem i svjedočeći Njegovu blagodat prema sebi, te svoje popuštanje u ispunjenju Njegovih prava; vjernik se stidi da Ga susretne sa učinjenom Mu službom zbog svoga znanja da je to ispod onoga što On zaslužuje, i još manje i manje do toga.
I zato što nema načina za upotpunjenje ovih dvaju snaga osim traženjem Njegove pomoći, otuda je vjernik prinuđen tražiti da ga On uputi pravim putem kojim je uputio Svoje evlije i Sebi posebne ljude, i traži da ga udalji od izlaska sa tog puta, bilo to kvarenjem u domenu ilumske snage pa da završi u zabludi, ili kvarenjem u snazi djelovanja čime navlači na sebe Njegovu srdžbu.
Dakle, potpunost čovjeka i njegova sreća se neće ostvariti osim uz skup ovih stvari, a upravo je to obuhvatila sura El-Fatiha i uskladila u najpotpuniji sklad.
Njegove riječi:
بِسْمِ ٱللَّهِ ٱلرَّحْمَٰنِ ٱلرَّحِيمِ ١ ٱلْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ ٱلْعَٰلَمِينَ ٢ ٱلرَّحْمَٰنِ ٱلرَّحِيمِ ٣
1 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 2 Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, 3 Milostivog, Samilosnog, (El-Fatiha, 1 – 3)
obuhvataju prvu osnovu, a to je spoznaja Gospodara uzvišenog, te spoznaja Njegovih imena, svojstava i djela. Allahova imena spomenuta u ovoj suri su osnova Njegovih lijepih imena, a to su imena: الله Allah, الرب Gospodar i الرحمن Milostivi. Ime “Allah” sadrži božanske osobine, ime “Gospodar” obuhvata osobine gospodarenja i upravljanja (svim stvarima), a ime “Milostivi” obuhvata osobine dobročinstva, plemenitosti i čestitosti; značenja Njegovih ostalih imena kruže upravo oko ovoga.
Njegove riječi:
مَٰلِكِ يَوْمِ ٱلدِّينِ ٤
4 Vladara Dana sudnjeg, (El-Fatiha, 4)
podrazumjevaju spoznaju puta koji vodi ka Njemu, i da taj put nije ništa do obožavanje samo Njega jedinog onime što On voli i čime je zadovoljan, te traženje Njegove pomoći u izvršenju svakog čina ibadeta.
Allahove riječi:
إِيَّاكَ نَعْبُدُ وَإِيَّاكَ نَسْتَعِينُ ٥ ٱهْدِنَا ٱلصِّرَٰطَ ٱلْمُسْتَقِيمَ ٦
5 Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo! 6 Uputi nas na Pravi put, (El-Fatiha, 5 – 6)
sadrže dokaz da rob ima samo jedan način do vlastite sreće, a to je istrajnost na pravom putu, i da nema načina za istrajnost osim sa uputom njemu od njegova Gospodara, kao što nema načina da obožava Allaha osim kada ga Allah ne tome pomogne – dakle, nema čovjek načina do istrajnosti na pravome Putu osim sa uputom od svoga Gospodara.
Riječi Uzvišenog:
صِرَٰطَ ٱلَّذِينَ أَنْعَمْتَ عَلَيْهِمْ غَيْرِ ٱلْمَغْضُوبِ عَلَيْهِمْ وَلَا ٱلضَّآلِّينَ ٧
7 na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali! (El-Fatiha, 7)
podrazumjevaju pojašnjenje dvaju vrsta skretanja sa pravog puta, i da je zastranjenje ka jednoj od dvije skupine zapravo skretanje u zabludu koja predstavalja izopačenost u domenu znanja i ubjeđenja, dok je zastranjenje ka drugoj skupini skretanje na put Božije srdžbe čiji je uzrok pokvarenost namjere i djela.
Znači, početak sure je milost, njezina sredina je uputa, a završetak blagodat. Udio roba u blagodati je shodno njegovom udjelu u uputi, a njegov udio u uputi je onoliko koliki je njegov udio u milosti Allahovoj. Dakle, cijelo pitanje se vraća na Allahovu blagodat i milost, a blagodarnost i milost su neizostavne stvari Allahovog gospodarenja, jer On je samo Samilosni, Koji blagodati daruje – to je od nužnih stvari Njegove božanske prirode.
Dakle, On je Bog, Istina, makar Ga poricali poricatelji i okretali se od Njega mušrici. Otuda, ko ostvari značenja El-Fatihe u znanju, spoznaji, djelu i stanju taj je dosegao svoju potpunost u najvećem mogućem udjelu, i njegovo robovanje postane posebno robovanje kod onih čiji se stepeni uzdižu iznad običnih pobožnjaka.
Od Allaha tražimo pomoć.
(El-Fevaid: 26,27,28; Dar Ibn Redžeb)
Izvor: Istina.ba
