Grijesi prave nered na zemlji

945

Grijesu su uzrok svakojakih poremećenosti u vodi, zraku, njivama, plodovima i staništima. Uzvišeni kaže:

ظَهَرَ الْفَسَادُ فِي الْبَرِّ وَالْبَحْرِ بِمَا كَسَبَتْ أَيْدِي النَّاسِ لِيُذِيقَهُمْ بَعْضَ الَّذِي عَمِلُوا لَعَلَّهُمْ يَرْجِعُونَ

“Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zabog onoga što rade, ne bi li se popravili.” (30:41)

Mudžahid je rekao: “Kada tiranin dođe na vlast, on uspostavlja nepravdu i nered. Zbog toga se uskraćuje kiša i propada sjetva i stoka, a Allah ne voli nered.” Zatim je proučio: ظَهَرَ الْفَسَادُ فِي الْبَرِّ وَالْبَحْرِ بِمَا كَسَبَتْ أَيْدِي النَّاسِ لِيُذِيقَهُمْ بَعْضَ الَّذِي عَمِلُوا لَعَلَّهُمْ يَرْجِعُونَ i reče: “Tako mi Allaha, ovdje se ne misli na more, već na svako mjesto koje leži na tekućoj vodi.”

‘Ikrime je iznio isto mišljenje o ovom ajetu.

Katade je rekao: “Pod kopnom se podrazumijeva sjedilačko stanovništvo, a pod morem stanovnici sela i nomadi.”

Uzvišeni Allah i slatke vode naziva morem: وَمَا يَسْتَوِي الْبَحْرَانِ هَٰذَا عَذْبٌ فُرَاتٌ سَائِغٌ شَرَابُهُ وَهَٰذَا مِلْحٌ أُجَاجٌ – “Ni dva mora nisu jednaka: jedno je slatko i prijatno – voda mu se lahko pije, a drugo je slano i gorko. (35:12). U svijetu ne postoji slatkovodno more. Tekuće vode su slatke, a slane su stajaće. Naselja koja se nalaze na tekućim vodama se nazivaju po njima. Ibn Zejd je o ajetu: ظَهَرَ الْفَسَادُ فِي الْبَرِّ وَالْبَحْرِ – “pojavio se metež i na kopnu i na moru” rekao: “To je zbog grijeha.”

Uzvišeni nam ovim ajetom ukazje da su grijesi uzrok meteža i poremećaja koji su se pojavili. Kada bi sami grijesi bili nered koji se pojavio, tada bi prefiks “ل” (li) u ajetu imao svrhu objašnjavanja i poslijedice. A, prema prvom tumačenju, onda bi se pod metežom i poremećajima podrazumijevale nesreće, oskudice i boli kojima Allah kažnjava za grijehe. Čim ljudi počnu (masovno, javno) činiti neki grijeh, On im šalje kaznu, kao što je rekao jedna predstavnik prvih generacija muslimana.

Međutim, najvjerovatnije je da se pod metežom podrazumijevaju grijesi i njihovi uzroci. Na to ukazuje rečenica: لِيُذِيقَهُمْ بَعْضَ الَّذِي عَمِلُوا – “da im On da da iskuse kaznu zabog onoga što rade”1, a to je naša stvarnost. Kada bi smo ispaštali za sve grijehe koje činimo, na Zemlji ne bi nijedno živo biće ostalo.

Jedna od poslijedica nepokornosti Allahu na Zemlji jesu kataklizme, zemljotresi i neplodnost zemlje. Tako je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem, kada je prolazio pored naselja Semudovog naroda, zabranio ashabima da ulaze u njihove kuće, da piju njihovu vodu, da zahvaćaju iz njihovih bunareva. Čak je zabranio da se devama daje kaša koja je pomiješana sa njihovom vodom – sve da bi se izbjegle poslijedice grijeha koje su oni činili. Isto tako, grijesi mogu utjecati na smanjenje roda i bolesti plodova. Imam Ahmed u Musnedu navodi predaju u kojoj se kaže: “U riznici jednog umejevićkog vladara sam naišao na pšenice čija su zrna bila poput koštice hurme. Na posudi u kojoj se nalazila je pisalo: “Ovo je raslo u vrijeme pravednosti”. Mnoge bolesti kod biljaka Allah je stvorio zbog ljudskih grijeha. Jedan starac iz pustinje mi je pričao kako pamte da su plodovi bili krupniji nego sada. Većina današnjih bolesti tada nijepostojala, već se nedavno pojavila.

Odražavanje grijeha na fizionomiju i građu ljudi je potvrđeno u hadisu koji navodi Tirmizi u svom Džami’u, gdje Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem kaže: “Allah je stvorio Adema šesdeset lakata visokog, ali su se ljudi kasnije smanjivali.” 2 Kada Allah odluči da očisti Zemlju od nasilnika, tiranina, varalica i griješnika, on će iz poroda Njegovog Poslanika sallAllahu alejhi ve selem, izvesti čovjeka koji će raširiti pravdu, kao što je bila raširena nepravda. Mesih će iskorijeniti jevreje i kršćane i uspostavit će vjeru koju je Allah preko Svoga Poslanika, sallAllahu alejhi ve selem, dostavio. Zemlja će ponovno biti blagodarna. Ljudi će tada moći jesti nar i ispod njegove kore se zakloniti od Sunca. Grozd grožđa će nepuniti breme kamile. Mlijeko jedne deve će biti dovoljno za veliku grupu ljudi. Znači, ada se zemlja očisti od zlodijela i grijeha, na njoj se javljaju berićeti koji su bili zatrpani grijesima i kufrom.

Nema sumnje da su kazne što ih je Allah spustio na Zemlju i dalje prisutne i sada traže ostatke tih zlodjela uslijed kojih su narodi uništeni. Današnji grijesi su ostai tih kazni, kao što su i postojeća nedjela ostaci nedjela drevnih, uništenih naroda. Ovdje se obistinila Allahove riječ i Njegov vječni i univerzalni zakon. Za krupne zločine slijde oštre kazne, a za sitnije greške manje kazne. Tako naš Gospodar sudi Svojim stvorenjima na ovom svijetu, Berzehu i Kući ispaštanja (džehenemu op. prev.).

Analizirajmo šejtanovo približavanje, njegovo mjesto i boravište. Kada se približi čovjeku i ovlada njime, njegov život (vijek) gubi berićet. Čim se njemu pokori jedan dio zemlje, berićet nestaje iz tog mjesta, iz postupaa, riječi i nafake tih ljudi. Čak i u kućama tih ljudi nema duha i milosti, niti berićeta.

Iz knjige: Zašto ne smijem griješiti od Ibn Kajjima el-Dževzijja

1. U doslovnom značenju: “Zbog (jednog) dijela onoga što rade.”

2. Ovaj hadis autor pripisuje Tirmiziju, ali ja (prevodilac knjige) ga nisam našao kod njega. Bilježi ga Buhari u Knjizi hadisa o poslanicima, br. 3326, u Knjizi o traženju dozvole, br. 6627; i Muslim u Knjizi o opisu Dženeta, br. 2841.