Sudi, kadija, kako hoćeš, ali će Allah presuditi među nama!

1166
islamske teme fetve

Bilježi imam Muslim od Abdullaha ibn Amra ibnul Asa da je čuo Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da kaže:

إنَّ قلوب بني آدم كلها بين إصبعين من أصابع الرحمن كقلب واحد، يصرِّفه حيث شاء

 

„Zaista su srca Ademovih sinova između dva prsta Milostivog poput jednog srca, okreće ih kako On hoće.“


Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao:

اللهم مصرف القلوب صرِّف قلوبنا على طاعتك

 

„Allahu moj, Ti koji okrećeš srca, okreni (usmjeri naša srca) u pokornosti Tebi.“

Imam Ahmed, Tirmizi i Hakim također bilježe spomenuti hadis, ali od majke pravovjernih Ummu Seleme, radijAllahu anha, koja kaže: “Poslanik bi često dovio:

يا مقلب القلوب ثبت قلبي على دينك

 

O Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.” Kaže Ummu Seleme, radijAllahu anha: Pa sam ga upitala: O Allahov Poslaniče, ti vrlo često učiš: Allahu moj, Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u tvojoj vjeri. A on mi odgovori:

يا أم سلمة، إنه ليس آدمي إلا وقلبه بين إصبعين من أصابع الله فمن شاء أقام، ومن شاء أزاغ

 

„O Ummu Seleme, nema nijednog sina Ademovog a da njegovo srce nije između dva Allahova prsta, ako hoće učini da bude na pravom putu, a ako hoće učini da skrene.“ (Hakim spomenutu predaju ocjenjuje vjerodostojnom a sa njim se slažu imam Zehebi i Albani, rahimehumullahu te'ala).

Neka je slavljen Uzvišeni Allah, Gospodar svih svjetova u čijoj su ruci srca Njegovih robova. Neka je Slavljen Vlasnik Arša veličanstvenog, Koji daje da ljudi govore istinu prije nego li se protiv nje okrenu. Neka je slavljen Vladar Sudnjeg dana, Koji daje da Njegovi robovi spoznaju istinu prije nego li se okrenu protiv nje, Koji daje da Njegovi robovi uspostave dokaz protiv sebe još na ovom dunjaluku prije nego li se sretnu sa Gospodarem svih svjetova koji račun brzo sviđa. Subhanekellahumme, subhanek!

Zaista je, draga braćo, jako čudna pojava u zadnje vrijeme. Naši studenti odlaze na studije i braća u njih polažu nade. Te nade počinju da još više rastu kada braća studenti dolaze na kratke ljetnje odmore, puni elana, volje, hamasa i ambicije za promjenu stanja. I to tako potraje do otprilike zadnje godine koju student planira provesti u arapskom svijetu prije završetka svojih studija. Zatim dođe naš brat student na taj zadnji odmor i onda bahne sa novim idejama i stavovima kao grom iz vedra neba osim onih kojima se Allah smilovao i srca njihova učvrstio. Tada vidiš kako se planovi i stavovi odjednom drastično mijenjaju. Jer, do jučer je naš brat sjeko svojim jezikom sve redom, i kada je trebalo i kada nije, nije mogao čuti za neku tamo novotarsku zajednicu, a kamoli za nekakvu suradnju i djelovanje sa njima.

„Ne, moramo osnivati svoje mesdžide“ – govorili su i kleli se: „Tako nam Allaha, to je jedini izlaz, to je ispravan put.“

Međutim, stvar se zbog nekog nazovi idžtihada ili nečeg drugog sada mijenja. Stoga termine valja malo dotjerat, ne možeš više bit grub, moraš bit fin, blag.

„Islamska zajednica je novotarska“ – kažemo našem bratu sudentu.

„Boj se Allaha“, kaže on, „to su naša braća muslimani. Kako tako smiješ govoriti o svojoj braći muslimanima?“

„Ama, ti si nas do jučer tako učio.“

„Ne, nije tačno, ja sam uvijek bio ovakvog stava.“

„Ama snimci i svjedoci, čovječe.“

„Ne, ne nisi ti to dobro skont'o.“

Naš brat student je bio toliko žestok i grub – a napominjem sve ovo je bilo prije sticanja mudrosti i hikmeta – da je bio spreman čak i pljunuti čovjeku u lice. Bio je spreman na više od toga, ali sve se to dešavalo u toku studija kada se naš brat student nije sekirao zbog posla, stipendije, plate i drugih potrebština.

Čovjeku zaista, pred masom ovakvih primjera, ne ostaje ništa drugo osim da kaže:

يا مقلب القلوب ثبت قلبي على دينك

 

“O Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.”

Jedan od tih naših studenata od kojih smo očekivali – shodno njegovim ranijim pisanjima i onome što su nas braća obavještavala od njegovih dersova – da će stati i sa nama ponijeti teret ove dave, jeste i kadija – kako se već sam predstavlja – iz Rijada, mr. Zijad Ljakić, koji je, eto, i on odlučio da se oglasi i da svoj doprinos u sprječavanju ovog nemilog „zla i fitne koja hara i ruši bošnjačke džemate“, a to je „fitna tekfira“ – kako je nazivaju – koja dolazi iz ozloglašenog dijela sjevernoistočne Bosne kod Brčkog (Maoča).

Naš kadija se na početku nije oglašavao niti javno upozoravao na problem o kojem sada govori na sva usta. Valjda je tada fitna bila mala, ta nova dava – kako je kadija naziva – je tada izgleda bila poput neke iskre pa su mnogi mislili da nema potrebe puhati u nju jer će se rasplamsati, već je bolje ostaviti je da se sama ugasi. Međutim, kada se iskra Allahovom voljom rasplamsala i pretvorila u razbuktalu vatru, tada kadija i njemu slični dolaze sa polupraznom kofom vode pa još i puhaju u razbuktalu vatru misleći da je mogu ugasiti, a ne znaju ili nisu svjesni da plamenu time neće nauditi, već ga naprotiv mogu samo još više rasplamsati.

Zašto se naš kadija nije oglasio kod fitne gulata (harižija) koja se počela širiti na našim prostorima, a koja je valjda kod njih mnogo gora od ove “naše fitne”. Zašto mu se tada nije čula riječ? Zašto tada nije izašao sa dokazima? Kažem sa dokazima, a ne u stilu kadije, kako to sada radi sa nama, pa govori: „Braćo ovo nije ispravno, braćo ovako je ispravno, braćo ovo je laž“, i tako dalje. Dakle, zašto se nije argumentovano suprostavio tome, već je iz daleka posmatrao situaciju da bi se na kraju kada se njihova fitna stišala i ova nova dava – kako je on naziva – stala na svoje noge, javno oglasio, jer je ovo prevršilo svaku mjeru i prelilo kap. Zašto nas kadija nije poštedio truda i muke i došao sa dokazima i govorom uleme pa da se mi ne zamaramo tamo nekim selasinijama i „kvazi šejhovima“ kako to on kaže?

Zatim, zašto kadija prije nego li je zavapio i podigao svoj glas upozoravajući na fitnu koja dolazi, zašto nije pokušao da sjedne sa “ozloglašenom trojkom” koja želi da razgovara i koja je kad god je mogla stupila u kontakt sa daijama koji su bili spremni za razgovor. Lično sam sam ili sa svojim bratom Ebu Idrisom posjetio neke daije i razgovarao sa njima. Neki su nam zatvorili sva vrata, pa kada su nas bespravno optužili i potvorili da tekfirimo ulemu i kada sam pored toga tražio od jednog daije da sjednemo sa njim i razgovaramo, on je samo mahnuo rukom i rekao da nema on sa nama šta razgovarat. Tako si i ti, moj kadija, postupio kada ti je jedan brat, kada si u Zavidovićima govorio i upozoravao na nas, predložio da sjedneš i porazgovaraš sa nama, pa si ti odbio, a na svom dersu kažeš kako se razgovaralo i pričalo, ali nije bilo nikakve fajde.

Je li se to tako suzbija fitna, kadija, ili se samo ulje na vatru nalijeva. Odakle to, kadija, ti znaš, kada se nikada nismo sreli, da smo mi toliki grubijani i nasilnici, pa da nikakav dijalog ne želimo voditi i na ničije se mišljenje i stav ne obazreti.

Bilo kako bilo, fitna je pala, a ti si odlučio da puhaš u plamen zato se pripazi da ti ne budeš sebeb da se fitna još više proširi. Znaj da nama, prije nego li smo čuli tvoje predavanje, nije ni na um padalo da tebi odgovaramo. Toliko toga je rečeno i iznijeto, tako da smo, posebno nakon zadnjih susreta u AIO, odlučili da se ne osvrćemo na povike i prigovore koji nisu bili potkrijepljeni šerijatskim dokazima. Također, pred nama je bio mjesec ramazan koji je mjesec popravke stanja i duše tako da smo shodno našim mogućnostima radili na tome, čak je svako naše predavanje na teravijskoj pauzi bilo posvećeno odgoju duše i ahlaku.

Međutim, do nas je došla vijest da se neki CD od kadije iz Rijada širi u ogromnim količinama, CD koji je kod velikog dijela – da ne kažem svih – postao „neoboriv argument“ protiv ove nove dave i „fitne tekfira“, kako je nazivaju. Dovoljno je da samo neko govori protiv ove dave, samo nek napada, nek udara i ljaga – to je bitno. A to kakve je argumente iznosio, ako ih je uopšte iznosio – da li je šta podvalio ili (ne)namjerno slagao, to uopšte nije bitno, samo nek se diže hajka na „tekfirovce“. I samo ako nešto spomeneš dadnu ti CD u ruku i ironično kažu: “Samo ti poslušaj ovo”, u stilu: „U ovom CD-u je lijek za tvoju bolest“.

No helem nejse, ni to ne bi bio dovoljan razlog za odgovor da to predavanje nije od strane neke braće došlo do nas. Kada sam ga dobio, to predavanje je stajalo na komjuteru određeno vrijeme, a da ga nisam ni poslušao, sve dok nam se braća nisu požalila i predložila da se neminovno odgovori, jer je kadija, doduše prvi – i na tome mu treba pružiti ruku – pokušao da javno iznese probleme i nesuglasice među nama, doduše argumenti su uveliko izostali, ali ostaje pohvala za pokušaj.

Nakon poslušanog predavanja, zabezeknuti tvojom drskošću, nepravdom – što je posebno čudno za kadiju – i potvorom, odlučili smo se na ovaj korak moleći Uzvišenog Allaha da u ovom odgovoru ne bude nikakvog udjela nefsa i duše, da on ne predstavlja srdžbu i bijes zbog napada i ismijavanja na naš račun, već srdžbu i bijes zbog napada na ovu dragocjenu davu u kojoj su nas mnogi od onih koji nas napadaju pretekli, a zatim joj okrenuli leđa.

Molim Uzvišenog Allaha da nam podari pravdu prema onima koji su se nepravedno o nama ogriješili, da nas učini od onih koji se srde onda kada se krše Allahove granice, a ne onda kada se kalja njihova čast i ličnost! Allahumme amin!

Kadija otpočinje svoje predavanje hadisom Abdullaha ibn Amra ibnul Asa o uzdizanju znanja i vođama neznalicama koje će ljudi uzimati kao svoje predvodnike, i riječima selefus-saliha da je ovo znanje din zato vodite računa od koga uzimate znanje. Dakle, kadija na samom početku daje do znanja onima koji ga slušaju da će govoriti o kolovođama zablude, o džahilima koji nemaju ispravnog šerijatskog znanja i koji su samo  pročitali par knjiga i poslušali par predavanja.

Nakon uvoda kadija na ironičan način govori o trojici daija, a stvarno neznam pravi razlog da kadija spominje trojicu daija kad je daija koji pozivaju ovoj davi više. Šta više vi ste sami bili u ovoj davi prije nego li ste joj okrenuli leđa. Kao da kadija želi umanjiti bitnost ove dave pa njene nosioce svodi na pojedince i manjinu, a zaboravlja da su upravo to bile riječi naroda prijašnjih njihovim poslanicima koji su im dolazili sa objavom. Kaže Uzvišeni na jeziku faraona i njegova naroda

َ  إِنَّ هَؤُلَاء لَشِرْذِمَةٌ قَلِيلُون

“Doista su ovi skupina mala,

وَإِنَّهُمْ لَنَا لَغَائِظُونَ

i oni nas doista srde,

وَإِنَّا لَجَمِيعٌ حَاذِرُونَ

a mi smo svi oprezni.”

I naš kadija tako govori: „To je mala skupina daija par njih, manje više ta trojica“, kako kaže. I oni ga jako srde jer se kadija rasrdio, „film je puk'o“ i kap se prelila. SubhanAllah, kadija, kako ti „film brzo puca“ od ovih daija, a nisi htio da sa njima razgovaraš, a ne puca ti film niti se imalo srdiš kada govoriš o tvojoj braći novotarima iz novotarske zajednice koji se bore protiv selefijske dave i sunneta Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem. Spominješ kako među njima ima i onih koji čine širk, ima i šija i to tako staloženo pričaš i spominješ kao da se radi o nekom malom grijehu kojeg će eto Allah ako bude htio oprostiti. Zar to kod tebe nije prelila kap od novotara i njihovih gnusnih akaidskih, prije fikhskih, novotarija, od trgovaca Allahovom knjigom, od organizatora dovišta i okupljanja na kojima se čini širk Allahu, subhanehu we te'ala, od sektaša koji za sebe jasno kažu da su sekta, a za koje i ti sam kažeš da su sekta. Zašto njima ne posvetiš jedno predavanje, zašto za njih ne govoriš da ti je obaveza upozoravati na njih imenima kao što to sa nama radiš i javno spominješ naša imena. Zašto tada ne podižeš svoj glas? Zašto isto tako ne održiš predavanje o ešarijama i maturidijama i upozoriš na one koji nose tu akidu i na njihove petokolonaše, jer si sam pisao kako oni nisu od ehli sunneta vel džema'ata. Zašto ne upozoriš tvoju braću da ne objavljuju intervju sa kolovođama zablude, zašto ih ne upozoriš da ti takvi ne dolaze na predavanja i drže hutbe, pa da javno njihove kolovođe prozoveš imenima, kao što to činiš sa nama, a mi ćemo nakon toga zadužiti braću da iskopiraju taj CD pa da ga isto tako dijele pred Fahdovom kao što se sada dijeli ovaj tvoj CD. A da bi musibet bio još veći, ti staješ na njihovu stranu i nazivaš ih svojom braćom muslimanima.

Nakon toga, kadija ulazi u srž teme i problema a to su stvari u kojima se trojica daija razilaze sa “ostatkom svijeta”. Spomenuo je nekih 6 ili 7 tačaka iako je rekao da ih ima desetak, s tim što je neki put jednu istu tačku dijelio na dva dijela, a u suštini radi se o jednoj istoj tački. Tako na primjer spominje zasebno meselu tekfira, a zatim govori zasebno o tekfiru vladara što se u stvari svodi na jednu tačku.

Neću voditi računa niti ići redosljedom kojeg se držao kadija prilikom iznošenja ovih tačaka, već ću odgovoriti na svaku tačku posebno. Neću također ići u stilu kadije: Braćo ovo je neispravno, braćo ovo je laž, ovo je nakaradno tumačenje, ovako je ispravno i tako dalje, već ću nastojati da za govor kojeg izlažem spominjem dokaze koliko god je to moguće.

Da bi tih 6 famoznih tačaka odmah na samom startu sveli na pet ja ću početi sa tačkom u kojoj je kadija (ne)svjesno i (ne)namjerno iznio laž i potvoru na nas. Radi se o meseli obavljanja namaza za novotarima ili kako kadija kaže za hodžama. Kaže: Izašli su sa stavom da nije dozvoljeno i da se ne treba klanjati za njima. Dalje kaže da smo mi taj stav izgradili na tome što su oni fasici, puše, haramišu i tako dalje i što su bidatari, rade bidate – kako kadija kaže, i dodaje da je  to u zadnje vrijeme najnoviji poziv na koji se oni pozivaju. A zatim se kadija strovalio svom silom da poruši ovaj „zabludjeli“ stav ove skupine daija.

Arapi kažu: Prvo učvrsti sto pa onda kleši, to jest, prvo potvrdi ispravnost ovoga što si pripisao daijama, a zatim obori njihov stav.

Kadija, pa zar nisu kadije ljudi koji su najpreči da se drže pravde? Ako kadija neće biti pravedan, pa ko će onda biti pravedan? Zar nisi na početku predavanja rekao da si se vratio na kako kažeš naše izvore i na naša predavanja? Pa tako ti Allaha, gdje si to u našim izvorima i predavanjima našao da mi ne dozvoljavamo obavljanje namaza za fasicima i novotarima koje njihova novotarija nije izvela iz vjere? Zašto ne navedeš makar jedan naš tekst ili jednu riječ da mi to ne dozvoljavamo? A da si bio iskren, moj kadija, odgovor bi našao na toj stranici koju si “dugo” i “duboko” istraživao u odgovorima na pitanja, a našao bi također i na predavanjima gdje smo spomenuli ispravnost namaza za griješnicima i novotarima.

Evo ti kadija jedan od tih odgovora koji je jako dugo na stranici, da ne bi neko rekao kako je odgovor skoro postavljen i prepravljen. Pitanje i odgovor na njega je postavljen u petak 7. novembra 2008. godine. Evo rekoh odgovora, a ne znam kako je kadijia tvom budnom istraživačkom oku promakla ovako krupna stvar o kojoj govoriš i kojom nas optužuješ, jer sam kažeš da je ovo što govoriš zasnovamo na dugom i dubokom istraživanju. Pa da vidimo šta nam to stranica Put vjernika govori, jer se kadija poziva na nju i kaže da se onaj ko se želi ubijediti u istinitost njegovih riječi može vratiti na tu stranicu ali – kaže kadija – bolje da se ne vraća, da nekom šubha tekfira ne uđe u njegovo srce. Međutim, ja se draga braćo bojim druge stvari, a to je da ako oni koji su slušali njegov ders, ako se budu vratili na stranicu, da će im ući druga šubha, a to je koliko je to kadija dugo i duboko istraživao stranicu i je li pročitao tridesetak pitanja kojih ima na stranici? I još jedna šubha, kada se ispostavi da kadija nije rekao istinu postavlja se pitanje: Koliko je više kadija pouzdan da se prihvati njegovo svjedočenje, a da ne govorimo o tome da bude kadija.

Evo pitanja. Naslov pitanja glasi: Podvajanje džemata na dvije skupine. Evo komletnog pitanja da nas kadija ili neko drugi ne optuži da uzimamo samo jedan dio, a ostavljamo drugi. Pitanje glasi:

Es-selamu alejkum,

Kod nas, u našoj džamiji, prilikom obavljanja farz namaza pri odsustvu imama, dolazi do podjele na dva džemata. Braća, njih jedna grupa, odvaja se u drugom dijelu džamije kada nas, pri odsustvu imama, klanja druga osoba – nesvršeni polaznik medrese. Braća navode razlog odvajanja to da ta osoba ne klanja svih 5 dnevnih namaza. Da li su ova braća u pravu? Nas velika većina klanjamo za dotičnom osobom. Ko je od nas na istini ako oni imaju samo pretpostavke. Da vas Allah nagradi!

Odgovor:

We alejkum selam we rahmetullahi we berekatuhu
Nema sumnje da je poželjno da čovjek obavlja namaz za čovjekom koji je od ehli sunneta vel džema'ata. Međutim, ukoliko nije u stanju, dozvoljeno mu je da namaz obavi za novotarem ili fasikom dok god takva osoba ne radi djelo koje ga izvodi iz vjere. To je jedna stvar. Druga stvar: Namaz spada u specifičnosti islama i kada vidimo osobu koja obavlja namaz – odvojeno ili u džematu – takvoj osobi svjedočimo islamom sve dok kod nje ne vidimo djelo koje ga izvodi iz vjere. Osnova kod takvog čovjeka je, dakle, islam i nije dozvoljeno poništiti tu osnovu na osnovu pretpostavke, sumnje i habera osobe koja nije povjerljiva i pouzdana.

Zatim se u odgovoru spominje govor Ibn Kudame u vezi namaza te da je namaz specifičnost islama pa zatim nakon toga stoji:

Stoga ako braća nemaju validnog dokaza za svoju tvrdnju – ne trebaju ostavljati namaz za takvom osobom i formirati drugi džemat…

Zatim se spominje razilaženje uleme po pitanju ostavljanja namaza – a to se ne veže za našu temu zato ću preskočiti da ne bi duljio, a onaj ko želi ili sumnja neka se vrati na komletan odgovor, i na kraju odgovora stoji:

Spomenuta stvar i još puno drugih samo potvrđuje nužnost otvaranja sunnetskih mesdžida u kojima će imam biti čovjek od ehli sunneta za kojim će se klanjati i koji će pozivati u Allahovu vjeru i sunnet Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem. Zato, i ovom prilikom podstičem braću da rade na otvarnju takvih mesdžida u kojima će sunnet, a ne novotarije biti gornji.
A Allah najbolje zna.

Odgovorio: prof. Idriz ebu Usame.

Mislim da je odgovor jasan poput sunca u po bijela dana.

Evo i odgovora Stalne komisije za fetve kojeg sam pročitao prije par dana. Naime, Stalna komisija za fetve je upitana o novotaru koji radi novotariju koja izvodi iz vjere i novotaru koji radi novotariju koja ga ne izvodi iz vjere. Pa kažu govoreći o novataru koji radi novotariju koja ga ne izvodi iz vjere: ”Namaz iza njih je ispravan, s tim što čovjek treba nastojati da kada želi obaviti namaz potraži imama koji nije novotar kako bi imao veću nagradu i kako bi bi što dalje od munkera.” Fetve Stalne komisije za fetve 7/353.

U drugoj fetvi Stalne komisije stoji: “Ako nađeš imama koji nije novotar, klanjaj za njim, a ne klanjaj za novotarem. A ako ne nađeš, osim novotara, onda ga savjetuj pa ako primi savjet dozvoljen je namaz za njim, a ako ne primi i radi se o novotariji koja izvodi iz vjere onda namaz za njim nije dozvoljen, niti takav može biti imam. A ako se radi o novotariji koja ne izvodi iz vjere poput izgovaranja nijeta i tome slično onda je namaz za njim ispravan.”

Također, mi smo na nekoliko predavanja spominjali ovu meselu i spomenuli da je po ispravnijem mišljenju islamskih učenjaka namaz za griješnicima i novotarima koje njihova novotarija nije izvela iz vjere – dozvoljen.

Ja ću pored toga što je kadija iznio potvoru na nas, daije ipak potražiti njemu opravdanje. Kadija je vjerovatno od nekog od naših daija čuo kako govori da se ne treba klanjati za novotarima i fasicima, ili je pak čuo da je neko od naših daija rekao da se ne treba klanjati iza tog i tog novotara kao ukor njemu, a ne u smislu ne dozvoljenosti obavljanja namaza iza njega. Međutim, kadija bi trebao napraviti razliku između riječi ne treba i nije dozvoljeno ili ne može ili nije ispravno. Jer riječ ne treba nije kao riječ nije dozvoljeno ili nije ispravno. Riječ ne treba ne ukazuje na zabranjenost ili ne dozvoljenost određene stvari, već na poželjnost njenog ostavljanja ili klonjenja za razliku od riječi nije dozvoljeno klanjati za novotarima ili nije ispravno klanjati za novotarima i fasicima i tome slično.

Tako češ na puno mjesta u knjigama selefa naći kako govore: ne klanja se iza tih i tih novotara koje oni kao skupina nisu tekfirili. Evo nekih primjera:

Imam Abdullah, sin Imama Ahmeda u svom djelu Es-sunne navodi da je pitao svoga oca tj. Imama Ahmeda o namazu za novotarima pa je Imam Ahmed odgovorio: Ne klanja se za njima poput džehmija i mutezila.” Sunne 1/103 str.

Imam Abdullah također prenosi od svoga oca da je rekao: “Ne klanja se za kaderijama i mutezilima.” Es-sunne 2/384. str.

Imam Lalekai bilježi u svom djelu Šerhu Usuli Itikadi ehlis-sunneti vel džama'a 1/474. str. od Sufjana ibn Ujejne da je rekao: “Ne klanjajte iza rafidije niti iza džehmije niti iza kaderije niti iza murdžije.”

Lalekai također prenosi u spomenutom djelu od Ibrahima ibn Mugire da je rekao: Pitao sam Sufjana es-Sevrija: Hoću li da klanjam iza onoga ko kaže da je iman govor bez djela (a to su murdžije), pa je odgovorio: La, ve la kerame (Ne, nema mu kerameta)”. Šerhu usuli itkidi ehlis-sunne vel džema'a  5/1064.

Isto tako selefi su govorili da se novotarima (a selefi su pod novotarima ciljali na sektaše) ne treba klanjati dženaza, da se ne trebaju obilaziti kada se razbole, da se od njih ne ženi niti njima udava itd., sve to kao ukor njima zbog njihove novotarije. Onaj ko želi da pogleda predaje o tome neka se vrate na knjige akide uleme ehli sunneta poput knjige Es-Sunne od imama Abdullaha, sina Imama Ahmeda, Ibane od Ibn Betta el – Akberija, Šerhu usuli itikadi ehlis-sunne vel džema'a od Lalekaija , Sunne od Hallala i ostale akaidske knjige uleme ehli sunneta.

Zato, kadija, nemoj da vapiš i zapomažeš kako je to jedna prosta mesela i da je bilo dovoljno da pitamo jednog alima pa da riješimo problem kad mi taj problem uopšte i nemamo, već je problem sa tobom što nam kačiš za vrat stvari od kojih smo mi čisti.

A ja na kraju ove tačke napominjem da je kadija govorio o trojici daija i sve pripisivao njima bez ikakvog izuzetka. Stoga ako bi pretpostavili da je nešto ovako našao kod jednog onda je trebao naglasiti da je to vidio ili čuo samo od tog i tog daije, a ne da govor jednog daije pripisuje svoj trojici, jer to nije pravda koju Uzvišeni naređuje. Kažem sve ovo kada bi pretpostavili da je neko od nas rekao da nije dozvoljen namaz za novotarima i fasicima, ali kadija nije donio ni jedan dokaz za svoju tvrdnju. Da li se to kadija malo zanio pa pomislio da se nalazi na sudnici u kojoj treba samo donijeti odluku ovako je ispravno, a ovako nije, ovaj je kriv a ovaj ne, a ne pred takrirom šerijatskih mesela koje zahtjevaju vjerodostojnost argumenata, jasnoću i preciznost.

Stoga podsjećam još jednom, prije svega kadiju, a zatim i sebe, na hadis Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kojeg bilježi Ebu Davud, a čiji je sened vjerodotojan.

ومن قال في مؤمن ما ليس فيه أسكنه الله ردغة الخبال حتى يخرج مما قال

„Ko o vjerniku kaže ono što nije istina, što se ne nalazi kod njega, Allah će ga nastaniti u redgatul habal, a to je sukrvica i gnoj stanovnika Džehennema.“

Da nas Allah sačuva od toga.

Drugo famozno pitanje u kojem se „trojica daija“ razilaze sa ostalima daijama jeste pitanje tekfira na kojem su kako kadija kaže skoncentrisali svoju davu i ne govore osim o ovom pitanju.

Ja sam kod ovog pitanja draga braćo krenuo da pišem koliko svako od trojice daija ima predavanja na stranici i o čemu ta predavanja govore da bi se vidjelo koliko to daije govore o tekfiru, ali sam odustao od toga iz razloga što bi nam to oduzelo vremena s jedne strane, s druge strane, dali smo obećanje da nećemo odgovarati na napade i potvore koje se iznose na naš lični račun, već samo na stvari kojima se optužuje i potvara ova dava. Zato prepuštam svakom ko želi da se u to uvjeri da pogleda predavanja i sam se uvjeri kako trojica daija “ne znaju” da pričaju ništa drugo osim o tekfiru.

To je s jedne strane, s druge strane, kadija ne zna ili se pravi da ne zna da smo se mi ovim meselama počeli baviti i počeli govoriti o njima kao upozorenje na pretjerivanje u tekfiru, jer, do tada ova mesela u detalje nije bila otvarana, ali kada su je drugi otvorili i kada je nastao problem i daije koje ti spominješ zanijemili, a fitna se počela širiti, mi smo tada uz Allahovu pomoć i blagodat odlučili da se suprostavimo fitni pretjerivanja u tekfiru shodno našim mogućnostima i znanju. Za čitavo vrijeme fitne nije vam se čuo glas i onda kada smo završili sa njima i kada se fitna stišala onda ste odriješili svoje jezike i udarili po nama.

Zatim, neka se priboje Allaha svi oni koji tek tako generalno upozoravaju na tekfir i njega nazivaju fitnom pa govore: fitna tekfira i tome slično. Neka se pripaze i povedu računa šta to govore, jer je tekfir šerijatski propis i ne smije se jedan šerijaski propis nazivati fitnom – ijazen billahi te'ala – može se govoriti o fitni pretjerivanja ili popuštanja u tekfiru, a da se kaže fitna tekfira, to je opasna stvar o kojoj se mora povesti računa.

Nakon toga znaj da je dodatni sebeb i razlog češćeg govora o ovim meselama postupak ne malog broja daija na koje se ti pozivaš i njihovo pogrešno shvatanje ovih mesela do te mjere da je došlo do opravdavanja psovača vjere i Allaha, opravdavanja taguta zakonodavstva i suda i tome sličnih katastrofalnih grešaka. Za tvoju informaciju, kadija,  15 daija se pokušalo suprostaviti fitni pretjerivanja u tekfiru, ali je nažalost taj pokušaj bio ubitačan, šta više poguban po njih, pa je proglas bio mijenjan jednom ili dva puta, pa i čak kada je promijenjen ponovo su se u tom proglasu našle greške u meseli tekfira od kojih su najbitnije:

– Njihove riječi: “2. Znanje, tj. da osoba zna i da je dobro upoznata s time da je djelo kojeg čini – djelo kufra”.

Ako bi uzeli ovaj uvjet kojeg oni spominju, ne bi mogli protekfiriti osim Iblisa lanetullahi alejhi i oholnike. Ne bi mogli protekfiriti čak ni običan svijet od jevreja, kršćana i sljedbenika drugih nevjera, jer koliko to njih zna (a kamoli dobro zna) da je djelo kojeg čini djelo kufra. A ako neko imalo sumnja u ovo neka ode bilo kom kršćanu neka ode popu u crkvu i upita: Zašto činiš kufr Allahu, pa će vidjeti da li će mu se ovaj izvinuti i prihvatiti islam, ili će pak braniti svoj kufr govoreći da je to u stvari monoteizam i približavanje Allahu (Bogu).

– Također od bitnijih grešaka je i svrstavanje taklida – slijepog slijeđenja u prepreke tekfira, a koliko je samo kur'anski ajeta u kojima se nevjernici opravdavaju Allahu svojim slijepim slijeđenjem, pa da li im je to koristilo kod Uzvišenog Allaha?

Helem nejse o ovim greškama je već bilo riječi na drugom mjestu tako da se ovdje nećemo puno zadržavati kod ovih stvari. Cilj nam je da podsjetimo kadiju na razlog malo češćeg govora o meselama tekfira s naše strane.

To su bili početci, zatim su nakon toga došle još krupnije stvari. Došli su ljudi, tj. daije koji su završili fakultete, a koji još uvijek nisu napravili razliku između velikog i malog kufra, pa govore o opravdanju u velikom kufru, a kao dokaz navode primjere malog kufra. Evo jednog članka pod naslovom Opravdanje neznanjem u pitanju nevjerstva. Kaže ovaj daija svršenik islamskog fakulteta, pa čak i magistar, kaže navodeći njegove dokaze o opravdanju neznanjem u pitanju nevjerstva:

“7. Pripovjeda Abdullah ibn Omer, radijAllahu anhuma, da je bio u karavani sa svojim ocem Omerom, radijAllahu anhu, i da ga je čuo kako se zaklinje ocem. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ih je dozvao i rekao: “Allah vam zabranjuje da se zaklinjete očevima svojim! Ko se bude zaklinjao, neka se zakune Allahom, ili neka šuti.” (Buharija, 5757., Muslim, 1646.). Iako je zaklinjanje nečim drugim pored Allaha širk, Omeru nije rečeno da je nevjernik, jer nije znao da je to zabranjeno.
8. Došao je čovjek kod Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i rekao: “Ono što hoće Allah i ti.” “Zar si me izjednačio sa Allahom?! Ne, samo ono što Allah hoće.” (Ahmed, 1/214., Bejheki, 3/217., Taberani u “El-Kebiru”, 12/244., Ibn Ebi Šejbe, 5/340.). Izjednačavanje nečije volje i htijenja sa Allahovim je nevjerstvo, na što jasno upućuju Poslanikove riječi “Zar si me izjednačio sa Allahom”, ali kako se radilo o neznanju govornika, Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, mu nije rekao da je nevjernik, nego ga je ispravio i podučio da će biti samo ono što Allah hoće, i da se samo Allahova volja sprovodi.”

Nažalost, ovo su početničke stvari koje znaju i braća koja nisu završila nikakve fakultete, ali istinu kaže ulema kada kaže: Ko govori o stvarima koje ne zna, dođe sa čudima.

Daije, kadija, na koje se ti pozivaš nisu osporile ovaj članak pored njegove opasnosti i katastrofalnosti. A tako mi Allaha, otvorite bilo koju akaidsku knjigu uleme Nedžda naći ćete govor o ovoj šubhi, šubhi Davuda ibn Džirdžisa i njemu sličnih, koji su živjeli u vremenu imama Nedždanske dave. Da čudo bude još veće, na stranici na kojoj se inače ovaj tekst još uvijek nalazi, ima velikog broja daija. Niko od njih nije reagovao na ovaj članak ili u najmanju ruku zahtjevao da se ukloni sa stranice. Njihovo objavljivanje ovakvog teksta i ostavljanje da i dan danas stoji na stranici ukazuje da oni protiv toga nemaju ništa.

Nakon ovakvih stavova. Što je logično, uslijedile su katastrofe koje smo spomenuli, poput psovanja vjere i Allaha – jer u nevjerstvu, a psovanje Allaha i vjere  je nevjerstvo – ima opravdanja kako jedni kažu, a drugi prešutkuju, zatim opravdavanje taguta, koji su iz Allahove vjere izašli na gotovo sva moguća vrata, i tako dalje i tako dalje.

Sve ove stvari, a i puno drugih, moj kadija, bile su razlog da se o ovim meselama malo više govorilo u zadnje vrijeme i da smo njima davali akcenat i prednost bez zanemarivanja drugih oblasti vjere. Ako smo u tome pretjerali, onda mi prihvatamo kritiku, ali sa jasnim dokazima iz Allahove knjige, sunneta Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i govora uleme, a ne praznim pričama, potvaranjima i galamom: ovo je nakaradno, ovo je neispravno, i tome sličnim zapomoganjima.

Zato ćeš, na primjer, vidjeti da knjige uleme Nedžda obiluju ovim stvarima, tj. govorom o meselama akide, a pogotovo tekfiru i tagutima, jer su time bili iskušani u svom vremenu. Vidjećeš kako šejh Muhammed ibn Abdil Vehhab piše posebno djelo o riddetu stanovnika Ahsa'a, o tagutima Hardža, i tako dalje i tako dalje. Zbog toga je na kraju krajeva i optužen da pretjeruje u tekfiru. Stoga, u čemu je problem ako smo i mi ovim stvarima dali akcenat kada smo iskušani ljudima koji bez znanja govore o ovoj meseli. Pogledajte draga braćo članak o pravdanju neznanjem u meseli nevjerstva, a zatim otvorite knjigu Pravdanje neznanjem pod lupom Šerijata, kojoj je, hvala Uzvišenom Allahu, predgovor dao šejh Džibrin, jer da on nije dao predgovor knjizi, vrlo lahko bi se ova knjiga našla kao meta njihovih jezika, ali šejh Džibrin im je zatvorio taj put. Otvorite, rekoh, ovu knjigu jer je prevedena na bosanskom, a oni koji znaju arapski, neka otvore knjigu Aridul džehl, predgovor knjizi je napisao šejh Salih Fevzan, otvorite, rekoh, ove dvije knjige i vidjećete sve ove “dokaze” draga braćo koje ovaj daija spominje u ovom članku u ovim knjigama ali, da bi vam uskratio muku traženja napominjem vam da dokaze ovog daije potražite o poglavlju o šubhama, jer ih u drugim poglavljima ovih knjiga nećete naći.

Na kraju, savjetujem kadiji, kada već nije izišao sa jasnim dokazima o našim greškama i pretjerivanju u tekfiru osim što je spomenuo tekfit vladara, a biće riječi o njoj, da se boji Allaha i da nas ne smatra bolesnim psihopatama kada kaže da se mi hranimo ovom meselem, meselom tekfira. Ovo je toliko podlo s tvoje strane, kadija, da ni sam nisi svjestan, ali govorili smo braći, a opet ovdje ponavljamo: Kada protivnik izgubi argumente, onda poseže za potvarama, lažima i ljagama na račun svoga protivnika, tj. onih koji se ne slažu sa njim. I nemoj kadija da pojedine greške naše braće svaljuješ na našu grbaču, jer mi se tih greški odričemo, kritikujemo i opovrgavamo i govorimo braći da govore sa znanjem, a ne rekao Nusret, Ebu Idris, Bilibani ili neko drugi. Mi našoj braći govorimo, a to ovdje još jednom ponavljam: Nemojte govoriti rekao Nusret, Ebu Idris, Bilibani i tako dalje, već navedi dokaz kojeg su oni naveli. Jer ako ti prihvataš ove daije, drugi ih ne prihvataju, zato nema nikakve potrebe niti smisla da govoriš rekao fulan i fulan, jer ti trebaš slijediti dokaze, a ne ljude. Stoga kadija mi ne stojimo za njihovim vratovima niti vidimo šta svako od njih radi. Ono što do nas dođe od tih grešaka mi ih ispravljamo i na njih upozoravamo. Zato, kadija, kada bi mi počeli da nabrajamo katastrofe i greške onih koji slušaju tebe, lista bi bila poduža, šta više na listi tih katastrofalnih grešaka bi imalo i daija, ali mi se nismo do sada bavili niskim udarcima niti ćemo se inšallaAllah baviti, već ćemo preći preko ovih stvari prepuštajući ih najpravednijem Sudcu koji će među nama presuditi.

To je bila druga, ili bolje reći prva mesela, jer je prva mesela bila potvora na nas, u kojoj su se trojica daija razišli sa kadijom i ostalim daijama.

Slijedeća mesela o kojoj želim govoriti jeste mesela koja je usko povezana sa prethodnom, iako je kadija spominje kao zasebnu meselu, a to je pitanje vladara. Kaže kadija: Sljedeće pitanje u kojem se razilaze od ostalih daija a to je da su vlade u muslimanskim zemljama kafirske i tagutske. Zauzeli su, kaže, jasan stav po tom pitanju. Kažem draga braćo: Hvala Allahu koji je dao pa je kadija prije svake mesele koju je spomenuo rekao: Zauzeli su jasan stav, zauzeli su jasan stav kao dan i tako dalje. Hvala Allahu kad su nam stavovi jasni kao dan bez ikakvog muljanja i okolisanja.

I ovdje je nažalost kadijino istraživanje bilo šturo i manjkavo, a ne dugo i duboko, jer kadija nije naveo glavni razlog i sebeb našeg tekfira vlada u muslimanskim zemljama, a to je činjenica da su oni sebe učinili bogovima koji se obožavaju mimo Allaha, subhanehu we te'ala, time što su svojstvo tešri'a – zakonodavstva koje je jedno od najspecifičnijih svojstava Uzvišenog Allaha pripisali sebi, a ne Uzvišenom Gospodaru. Vladari propisuju, donose zakone oprečne Allahovoj vjeri, ohalaljuju haram i oharamljuju halal i time od sebe čine božanstva koja se obožavaju mimo Allaha.

Kaže Uzvišeni, subhanehu we te'ala:

اتخذوا أحبارهم ورهبانهم أربابا من دون الله

“Uzeli su svoje monahe i svećenike za bogove mimo Allaha.”

I kaže Uzvišeni:

ان الحكم الا لله

“Sud pripada samo Allahu.”

A kod njih sud pripada kralju, parlamentu, većini i tako dalje.

Kako neko ne bi požurio i rekao da je ovo što mi govorimo laž, iznijećemo dokaze iz njihovih zakonika. Neka bude u smislu: Ve šehide šahidun min ehliha – i posvjedoči svjedok iz njene familije. Pa evo mi dovodimo ne jednog već nekoliko svjedoka iz njihovih familija da posvjedoče protiv njih samih.

Da počnemo na primjer od Kuvajta i pogledamo jasik ove zemlje. Kažem jasik jer je Jasik bila knjiga tatara koju je njihov vladar napisao uzimajući nešto od islama, nešto od kršćanstva i drugih vjera, a nešto od svojih prohtjeva. Tako i vlasnici ovih jasika uzimaju nešto od islama, nešto od kršćanstva a nešto od svojih prohtjeva.

Druga tačka ovog njihovog jasika glasi:

: (دين الدولة الإسلام، والشريعة الإسلامية مصدر أساسي للتشريع).

“Vjera države je islam, a islamski Šerijat je osnovni izvor zakonodavstva.”

Oni koji ovo prvi put čuju će odmah zavapiti: Pa ti navodiš dokaz protiv sebe, zar ne vidiš kako kažu da je Šerijat osnovni izvor zakonodavstva.  Kažemo ruvejden ruvejden ve fiz-zevaja habaja (polahko, polahko).

Ovo je, draga braćo, najbolji primjer tagutskog poigravanja sa Šerijatom i njegovim čistim propisima. Jer, obratite pažnju da njihov jasik kaže da je islam osnovni izvor, obratite pažnju na ovu riječ, dakle osnovni, a ne jedini izvor, jer da su rekli jedini izvor onda to znači da je samo Šerijat izvor zakonodavstva i da tu nema mjesta ni jednom drugom laičkom zakonodavstvu. Međutim, oni kažu Šerijat je osnovni izvor zakonodavstva, tj. Šerijat je glavni, a ima i sporednih izvora mimo njega. Ili drugim riječima njihov jasik ovim želi da kaže: Svjedočim da je vrhovni bog Allah i svjedočim da pored njega ima sporednih bogova, ali je Allah vrhovni bog. Allaha obožavamo u prvom redu, a uz njega obožavamo i druge bogove.

To je suština njihovog jasika i njihovog tagutskog dina.

A da bi opet zatvorili vrata i usta onima koji „hvataju krivine“ pa da ne kažu ovo je tvoje nakaradno tumačenje, spomenućemo kako su obožavaoci kuvajtskog jasika protumačili ovu tačku koju smo gore spomenuli. Kažu draga braćo u komentaru prethodne tačke:

لم تقف هذه المادة عند حد النص على أن ” دين الدولة الإسلام ” بل نصت كذلك على أن الشريعة الإسلامية – بمعنى الفقه الإسلامي- مصدر رئيسي للتشريع, وفي وضع النص بهذه الصيغة توجيه للمشرع وجهة إسلامية أساسية دون منعه من استحداث أحكام من مصادر أخرى في أمور لم يضع الفقه الإسلامي حكما لها, أو يكون من المستحسن تطوير الأحكام في شانها تمشيا مع ضرورات التطور الطبيعي على مر الزمان, بل أن في النص ما يسمح مثلا بالأخذ بالقوانين الجزائية الحديثة مع وجود الحدود في الشريعة الإسلامية

 

“Ova tačka se nije zaustavila kod toga da je din države islam, već je spomenula da je islamski Šerijat, u smislu islamskog fikha, osnovni izvor zakonodavstva. Postavljanjem ove tačke u ovoj formi se zakonodavac usmjerava osnovnim islamskim usmjerenjem bez da ga spomenuta tačka sprječava od uzimanja propisa iz drugih izvora kada islamski fikh nije odredio propis, ili kada je lijepo proširiti propise u korak sa potrebema normalnog napretka u svakom vremenu. Naprotiv u ovoj tački se dozvoljava da se uzimaju savremeni krivični zakonici pored njihova postojanja u islamskom Šerijatu.”

Evo musibeta draga braćo. Ovo je taj musibet draga braćo oko kojeg nema razilaženja među ulemom ehli sunneta, u najmanju ruku, da ne kažem nema razilaženja među muslimanima, da je spomuta stvar veliki kufr i veliki širk. Sama tačka koju su taguti postavili u ovom jasiku je dovoljna da sruši njihov islam na kojeg se pozivaju pa makar i ne radili po njoj, jer onaj ko ohalali ono što je haram po konecenzusu uleme poput alkohola, zinaluka i tome sličnih stvari, izlazi iz vjere pa makar ih i sam ne radio. A ako izlazi iz vjere zbog ohalaljivanja ovih stvari, onda, šta je sa onim koji dozvolajva da se pored čistog Šerijata uzimaju propisi iz drugih laičkih muštičkih izvora – tvorevina zabludjelih i manjkavih pameti.

Kaže dalje Kuvajtski jasik, pogledajte njihove bogobojaznosti i brige o Šerijatu, kažu:

و من ثم لا يمنع النص المذكور من الأخذ, عاجلا أو آجلا, بالأحكام الشرعية كاملة وفي كل الأمور, إذا رأى المشرع ذلك

“Ali spomenuta tačka ne brani da se šerijatski propisi prije ili kasnije sprovode u potpunosti u svim stvarima ako zakonodavac to vidi (tj. smatra odgovarajućim).”

Pogledajte, draga braćo, kako Allahov Šerijat i Njegove propise prepuštaju čejfu ljudi i njihovim prohtjevima. Ako njihov čejf i prohtjevi vide da se sprovodi Šerijat – a to će biti malo teže ili nikako ostvarljivo, jer Šerijat je došao da pokori ljudski čejf i prohtjeve, a ne da se njima pokorava – onda će se sprovoditi, a ako „gospoda“ taguti smatraju da danas nije baš odgovarajuće da se sudi po Šerijatu i da je bolje uzeti neke propise iz drugih izvora, onda to ko kod njih nije problem. Jezik njihova stanja govori: Malo ćemo obožavati Allaha, a malo Lata i Uzata.

Kaže Uzvišeni:

فلا تجعلوا للّه أندادا وأنتم تعلمون

 

“I nemojte Allahu svjesno nidove (suparnike) pripisivati.”

A oni koji uzimaju malo od Allaha i Njegova Šerijata, a malo od taguta i svojih prohtjeva, takvi bez ikakve sumnje pripisuju nidda Uzvišenom Allahu.

I kaže Uzvišeni:

ولا يشرك في حكمه أحدا

 

“I niko ne saučestvuje u Njegovom sudu.”

Ovako je u Šerijatu, dok u njihovim jasicima u Allahovom sudu saučestvuju i Lat i Uzat i Amerika i Evropa.

I kaže Uzvišeni:

أفتؤمنون ببعض الكتاب وتكفرون ببعض

 

“Zar ćete u jedan dio knjige vjerovati, a drugi odbacivati, ne vjerovati.”

Zar ćete od Šerijata uzimati samo u propisima miraza i nikaha (braka), a odbacivati šerijatske propise haddova (kazni), riddeta i ostalih stvari?

فما جزاء من يفعل ذلك منكم إلاّ خزي في الحياة الدّنيا ويوم القيامة يردّون إلى أشدّ العذاب وما اللّه بغافل عمّا تعملون

“A kakva je nagrada onima koji tako postupaju do poniženje na ovom svijetu, a na Sudnjem danu će biti vraćeni najžešćoj kazni. A Allah nije nemaran spram onoga što vi radite.”

Ajeti, hadisi, a posebno govor uleme o ovom pitanju je poduži, tako da nemamo dovoljno vremena da sve to spominjemo jer ne želim da ovoj odgovor bude u 10 dersova već želim da ga svedem na minimum, jer nam odgovori i prepucavanja nisu prevashodna briga, već njima prilazimo samo u situacijama kada vidimo da za njih postoji potreba poput ove.

Kaže dalje Kuvajtski jasik, šesta tačka:

نظام الحكم في الكويت ديمقراطي، السيادة فيه للأمّة مصدر السلطات جميعا.

 

“Sistem suda u Kuvajtu je demokratski, vlast pripada ummetu (narodu) – izvoru svih vlasti.”

Ovoj je još jedna od mnogobrojnih tammata (katastrofa) njihovih jasika. Jer, svi znamo šta je to demokratija, da ona dozvoljava nesuđenje po Allahovom Šerijatu, parničenje pred tagutom, i hiljade drugih stvari koje ruše Allahov din. Stoga kod nas je demokratija nevjera, ne znamo šta je kod kadije, pošto kaže u svom predavanju: demokratija je kod njih vjera. Da, to je tačno, a šta je demokratija kod njega, da nije možda neki sistem vlasti u kojem ima i dobra i zla pa treba uzeti berićet demokratije, a kloniti se njegova šerra? Da možda i demokratija ne potpada pod šerijatsku politiku? Nećemo da nagađamo neka nam sam kadija odgovori.

Također, njihove riječi da vlast pripada narodu su jasan i očit batil jer u islamu sva vlast pripada samo Allahu, a ne ljudima.

I na kraju evo još jednog primjera jasnog rušenja vjere i ohalaljivanja onoga što je Allah zabranio.

“Oni tj. (ljudi u njihovoj državi) su podjednaki pred zakonom u pogledu prava i općih obaveza, nema razlike među njima po tom pitanju u pogledu nacije, porijekla, jezika ili VJERE.”

Nadam se, da nema potrebe da govorim o razlici između muslimana i nemuslimana u velikom broju mesela pred kadijom. Naš kadija bi te stvari trebao dobro poznavati zato mu ih nećemo spominjati, jer neće valjda kadija kada dođe kafir čiji je otac musliman koji je preselio, i traži svoj udio u mirazu, neću mu valjda kadija dati miraz radeći po ovoj tački jasika koja jasno ukazuje da su prava podjednaka bez obzira na razliku u vjeri. Cilj nam je da samo ukažemo na njihovo jasno poigravanje vjerom i ohalaljivanje onoga što je Allah zabranio. Kaže Uzvišeni:

أفمن كان مؤمنا كمن كان فاسقا لا يستوون

“Zar je onaj koji vjeruje poput nevjernika. Oni nisu jednaki.”

لا يستوي أصحاب النار وأصحاب الجنة

“Nisu isti stanovnici Dženneta i stanovnici vatre”

Ovo je, moj kadija, prevashodni razlog radi kojih smo tagute nazvali tagutima i poništili njihovo lažno pripisivanje islamu i džematu muslimana. Stoga, kadija, nema potrebe da nam govoriš o suđenju mimo Allahova Šerijata, jer je to druga mesela u kojoj ima tefsila (detaljnog pojašnjenja) koji je također promako tvom dugom i dubokom istraživanju, jer da si poslušao 24 ili 25 grešku vidio bi da mi pravimo tefsil i ne tekfirimo svaku osobu. Kažem nema potrebe da govoriš o tome i da se prenemažeš kako je to naše tumačenje nakaradno, jer si ti zanemario mnogo bitniju stvar, a to je tešri’ – zakonodavstvo, ohalaljivanje harama i oharamljivanje halala kojeg jasno vidimo i osjećamo njegov smrad u njihovim jasicima.

Kaže šejh Ali Hudajr: “Razlika između zakonodavstva i nesuđenja po Allahovom Šerijatu je u tome što je zakonodavstvo – tešri’ uži pojam od hukma bi gajri ma enzelellah – ne suđenja po onome što je Allah objavio.

Onaj ko ne sudi po onome što je Allah objavio možda presudi na osnovu zakonodavstva i zakona ili na osnovu svoje strasti i prohtjeva bez zakonodavstva. Što se tiče tešri'a on je veliki kufr bez ikakvog tefsila (detaljnog pojašnjenja). To je veliki kufr u djelu za kojeg se ne gleda u ubjeđenje osobe (tj. ne gleda se da li je to ohalalila ili ne, op.prev). Kaže Uzvišeni:

أم لهم شركاء شرعوا لهم من الدين ما لم يأذن به الله.

“Zar oni imaju ortake koji im u vjeri propisuju ono što Allah nije dozvolio.”

A ako kadija kaže: Polahko, ja sam rekao da vi tekfirite sve vladare bez izuetka, a ima vladara oko čijeg tekfira i tagutizma se mi slažemo poput evo ovog Kuvajtskog, onda pitamo: Gdje je onda taj izuzetak kadija? Ili, da se izrazim u njegovom stilu: U kom to grmu leži zec, kadija?

Ja ću ti u kratkim crtama navesti još par primjera polubraće Kuvajtskog jasika kako bi vidio da su oni braća od istog oca samo im se možda razlikuje majka koja ih je zadojila.

Evo polubrata Kuvajtskog jasika iz Jordana:

Kažu obožavaoci ovog jasika u 6. tački njihova Jasika: “Jordanci (dakle obratite pažnju da kažu Jordanci, što obuhvata svakog ko nosi njihovo državljanstvo bez obzira radilo se o muslimanu, kršćanu, jevreju, medžusiji, rafifiji i bilo kojoj drugoj sorti kufra) su pred zakonom podjednaki. Nema razlike među njima u pravima i obavezama pa makar se razlikovali u porijeklu, jeziku ili VJERI.”

Uffin lekum ve li jasikikum (Teško vama i vašem jasiku)!

Gdje su oni od riječi Uzvišenog:

أَفَنَجْعَلُ الْمُسْلِمِينَ كَالْمُجْرِمِينَ * مَا لَكُمْ كَيْفَ تَحْكُمُونَ

“Zar ćemo muslimane poput zlikovaca (tj. nemuslimana) učiniti.”

Zar da Uzvišeni izjednači u pravima između robova Rahmana (Milostivog) i robova sulbana (krstova), između pomagača vjere i pomagača taguta?!

Ovom tačkom se jasno ohaljuje puno stvari koje je Allah zabranio. Tako, na osnovu ove tačke može doći Jordanac obožavalac krsta i da se oženi muslimankom, jer su Jordanci podjednaki u pravima i njihov jasik im to neće osporiti iako to Uzvišeni zabranjuje u našoj vjeri muslimana.

Kažu dalje obožavaoci Jordanskog Jasika u 14. tački: “Država štiti slobodu ispoljavanja obilježja vjera (nisam preveo kao vjerska obilježja zato što kažu “hurrijjetul edjan – tj. riječ vjera spominju u množini da bi obuhvatili i druge (ne)vjere) i ubjeđenja (također riječ akaid u množini) shodno adetima kojima se vodi računa u kraljevini osim ako ta obilježja i ubjeđenja ne ruše opći red i nisu oprečni edebu.”

Dakle, draga braćo, država se obavezuje da će čuvati i braniti svaki millet osim ako ne ruše opći red, a to što ruše tewhid toga i nema spomena u njihovom jasiku. A ne zaboravimo da ovdje pod ubjeđenja potpada i ubjeđenje murteda koji se u Šerijatu treba ubiti, a u njihovom jasiku biti zaštićen da slobodno ispoljava i ispovjeda svoj murtedluk.

Kažu dalje u 24. tački: “Narod je izvor svih vlasti.”

Što je također batil, jer zakonodavna vlast, njen izvor je Šerijat, a ne ummet ili narod.

284. Tačka kaže: “Nije dozvoljeno (obratitte pažnju draga braćo kako se izjašnjavaju la jedžuz – nije dozvoljeno) proganjati zbog zinaluka osim ako muž, ukoliko žena ima muža, ili njen staratelj (ako nema muža) priloži žalbu. Isto tako nije dozvoljeno proganjati muža zbog zinaluka, osim ako žena priloži žalbu, a optužba i kazna se opovrgavaju povlačenjem žalbe.”

Tebben lekum ja ubbadel jasik, uffin lekum ve lima tabudune min dunillah. Teško vama o obožavaoci jasika! Teško vama i onima koje mimo Allaha obožavate!

Nadam se, da ovdje neće doći neki murdžija ili džehmija, pa da kaže: Pa dobro, ne sprovođenje kazne zinaluka nije kufr. Kažemo: Ja aduvve nefsihi – o neprijatelju svoje duše, postoji razlika između ostavljanja sprovođenja ove kazne uz vjerovanje da je to Allahova kazna i da je onaj koji je ostavlja, a u stanju je da je sprovede, griješan, s jedne, i propisivanja da je kažnjavanje za činjenje zinaluka zabranjeno osim uz žalbu muža ili žene, s druge strane. Razlika između ove dvije stvari je poput razlike između nebesa i zemlje, jer je prvo grijeh koji je u Allahovoj volji, ako bude htio kazniće zbog njega, a ako bude htio oprostiće, dok je drugo jasan širk i očit kufr u velikog Allaha.

I evo na kraju najveće katastrofe njihova Jasika koja precizira koja su to njegova božanstva. Kažu u 25. tački: “Zakonodavna vlast je povjerena parlamentu i kralju.” A 31. tačka dodaje: “Kralj potvrđuje i izdaje zakone.”

Dakle parlament i kralj su ti koji određuju šta je halal, a šta haram, a ne Šerijat Uzvišenog Allaha.

أم لهم شركاء شرعوا لهم من الدين ما لم يأذن به الله

“Zar oni imaju ortake koji im u vjeri propisuju ono što Allah nije dozvolio.”

Jordanski Jasik i njegova polubraća odgovaraju: Da, mi imamo ortake koji nam propisuju ono što Allah nije dozvolio.

I na kraju evo pečata Jordanskog jasika i ustoličenja njihova božanastva, kada kažu u 30. tački. ”Kralj je glava države i on je zaštićen od svake odgovornosti i posljedica.”

SubhanAllah, jeste li čuli za riječi Uzvišenog kada govori o sebi, dželle dželaluhu:

لَا يُسْأَلُ عَمَّا يَفْعَلُ وَهُمْ يُسْأَلُونَ

“On se ne pita o onome što radi, a oni se pitaju.”

Uzvišeni se ne može pitati o onome što On radi, već su robovi ti koji će biti pitani. Obožavaoci Jordanskog jasika o svom božanstvu otvoreno kažu: On se ne pita o onome što on radi, a oni (njegovi obožavaoci i robovi) oni se pitaju.

Ovo je, moj kadija, kap, jedna mala kap u moru njihova širka i tagutizma.

Evo, kadija, još po jedan primjer polubraće Kuvajtskog i Jordanskog Jasika: Kaže njihov polubrat iz Egipta, a ti si ovog egipatskog faraona spomenuo na svom predavanju i spomenuo nekakvo razilaženje je li on kafir ili nije, pa se, kažeš, neka tamo ulema razišla. SubhanAllah, pa gdje nađe baš njega kadija, gdje nađe čovjeka koji se 28 godina bori protiv Allahove vjere i sunneta Njegova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem? Čovjeka koji nije ostavio ni jedna vrata kufra i širka, a da na njih nije ušao na hiljade puta. Šta je samo ovaj tagut, draga braćo, uradio zadnji put u ovim nemilim događajima u Gazi na štetu naše braće muslimana u Palestini? Zato nije čudno, a sam sam gledao, kada je voditelj jedne arapske kuće po imenu El-Arabijje otišao skupini jevreja među kojima je bila jedna jevrejka koja je znala arapski, pa joj voditelj daje da komentariše događaje, a ona kaže kako se na prvom mjestu zahvaljuje Americi, a potom Egiptu, i onda se program odmah prekida i vraća u studio, a voditelj studija kaže vratićemo se ponovo našem dopisniku iz Palestine…

Jedan od egipatskih daija Vedždi Gunejm na jednom palestinskom kanalu po imenu Kuds ili El-Aksa, ne sjećam se dobro, spominje kako je više puta bio zatvaran, a jednom je bio zatvoren zato što je uvrijedio i ružno govorio o „prijateljskoj zemlji“ Izrael. Eto, to je, moj kadija, čovjek oko čijeg kufra ima razilaženje, samo je još trebalo da nama kažeš kako si ti sa onima koji ga ne tekfire, jer, eto, vidjeli su ga neki da klanja. Uzmi i mene kao svjedoka, kadija, i ja sam ga vidio da klanja i to bajram namaz. Jes da je čitavo vrijeme zijevo i buljio svojim očima u plafon, ali klanjao je, i to bajram. Moj kadija, nije ovdje riječ o namazu, jer ostavljanje namaza je sitna stvar u poređenju sa ovim stvarima o kojima mi sada govorimo. Zato, da si bar spomenuo onog tvog glavnog, u čijoj zemlji ti sada studiraš, bilo bi bolje, u najmanju ruku bolje bi zvučilo, jer on bar malo zna da zameže oči ljudima pa eto pravi džamije, napravio je most i olakšao hadižijama na džemretima i tome slično. A ovaj faraon kod kog sam ja bio, on se to i ne trudi, moj kadija, već jasno ispoljava svoje nevjerstvo i svoj riddet.

Da se vratimo na jasik ovog faraona koji u 86. tački kaže: “Zakonodavna vlast pripada parlamentu.”

Ovakva tačka i slične njoj stoje i u jasicima Tunisa, Libije, Imarata, Bahrejna, Sudana i drugih arapskih zemalja.

Stoga, gdje je taj izuzetak o kojem govoriš kadija. Ne volimo da se igramo igre zečeva i žbunja koju ti igraš, mada si i tu slab igrač, jer slabo hvataš zečeve što ćemo ti inšaAllah kasnije dokazati. Rekoh, ne volimo da se igramo te igre, pa da pretpostavljamo da zec možda leži kod Alu selula, pardon hoću reći današnjeg Alu Su'uda (vladajuće porodice u tzv. Saudijskoj Arabiji). Jel to možda zec leži u toj “zemlji tewhida”. To beše ona zemlja koja je još jučer pomagala Amerikancima protiv muslimana i ustupila svoju teritoriju da sa njih polijeću američki avioni i bombarduju muslimane Iraka i Afganistana. Ali, mi smo sigurno da im je velijjul emr hadimul haramejni eš-šerifejni (rušitelj Dva Harema) – hafizallahu gajrehu (Allah sačuvao nekog drugog, a ne njega) el-belidul ahmak, koji ne može pročitati jednu rečenicu ako mu ne stave harekete, sigurni smo da je naglasio svom vjernom prijatelju Bušu da bombe padaju samo po tagutu Iraka koji je nevjernik i mušrik otpadnik od dini islama, a ne i po muslimaskoj djeci i ženama Iraka.

Ako zec, kadija, leži u tom grmu, onda reci da prolistamo i njihov jasik ali sačekaćemo da nam kadija kaže u kom grmu leži zec. Ali pazi se, kadija, prije nego li progovoriš, jer tako mi Allaha možemo najmanje dva dersa govoriti o kufrijatima Alu Selula. Zato, dobro provjeri stanje i njihov zakonik prije nego li koju izustiš.

Na kraju ove tačke postavljamo pitanje kadiji koji kaže da vladar koji zamjeni Šerijat pa dođe drugi koji želi popraviti stanje, da je prvi nevjernik, a ovaj drugi nije. Sada postavljamo pitanje: šta je dokaz? pošto je i kadija ovdje nastupio u stilu kadije ispravno je ovako, a šta je dokaz: dokaz je to što je kadija rekao. Šta je dakle, dokaz da ovaj drugi nije nevjernik kada svjesno radi kufr? Koji je to dokaz iz Allahove knjige, sunneta Njegova Poslanika, sallAllahu alejhi we selleme, koji čovjeku dozvoljava da radi kufr radi promjene nekog stanja? Tvoje uslovljavanje istihlala (ohalaljivanja) tj., pod uslovom da ovaj drugi ne ohalali to što radi je, moj kadija, u ovakvoj situaciji smiješno. Jer vladar danas, ne može a da ne radi kufr i širk, pa zar ćemo za kufr i šrik uslovljavati istihlal? To je mezheb gulatul murdžija, ekstremnih murdžija, a ne mezheb ehli sunneta vel džema'ata. I da li, ako idemo tom kadijinom logikom, možemo isto tako, kada krepa neki kolvođa širka u nekom turbetu, možemo li to da mi uđemo umjesto njega i radimo na popravci stanja? Jeste da ćemo činiti nake kufrijate i širkijate ali mi ih nećemo ohalalit, već ćemo ih radit da bi popravili stanje, ljude poučili tewhidu i na kraju inšaAllah srušili turbe koje se obožava mimo Allaha?!

قل هاتوا برهانكم ان كنتم صادقين

“Reci dokaz svoj dajte ako istinu govorite.”

Napisao: Idriz Bilibani, prof. fikha

Preuzeto sa: www.stazomislam.com

SHARE