Drugi hadis iz serijala: „El-Erbe’un fi fadliš-šehade ve talebil-husni ve zijade”
Od Ebu Musa el-Eš’arija, radijellahu anhu, se prenosi da je rekao:
“Došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, jedan čovjek i rekao: ‘Neko se bori radi ratnog plijena, neko radi popularnosti, a neko se, opet, bori da bi pokazao svoje junaštvo. Koji je od njih na Allahovom putu?’ – Onaj koji se bori da Allahova riječ bude gornja, on je na Allahovom putu – odgovori Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem”. (Buhari (2810), Muslim (1904), Ebu Davud (2517))
Neke od koristi iz hadisa:
1 – Vraćanje učenima te upitivanje istih o manje jasnim pitanjima vjere.
2 – Trud ashaba u spoznavanju istine i razjašnjavanju stvari, te neupuštanju u stvari osim kada postanu jasne.
3 – Opasnost povođenja za svojom dušom, i upuzorenje od odazivanja njenim pozivačima (motivima) zato što možda navede njenog vlasnika u propast svojim nastojanjem da bude spominjan i hvaljen od strane ljudi, i da njegov udio od njegovog djela bude samo: „bilo je rečeno“.
4 – Put istine je samo jedan, dok su putevi neistine mnogobrojni i raznovrsni.
5 – Obaveza je na mudžahidu da bude nepristrasan kada su u pitanju neke sitne koristi, i da njegov cilj ne bude osim pomaganje istine i uzdizanje iste.
6 – Nije nužno da se unutarnja i spoljašnja djela poklapaju, i na ovo značenje upućuje spomenuti hadis, zato što je izgled hidžre i borbe isti kada se glega spoljašnjost ali se razlikuje u nijetu, kao što je to spomenuo i imam Ibn Hadž el-Maliki: “Što se tiče djela oblik hidžre je potpuno isti, ali jedna je bila radi Allaha, dok druga radi nekog drugog mimo Njega Uzvišenog, zbog onoga što se krije u unutarnjem organu (srcu), a to je nijet”. Imam Malik ibn Enes, rahimehullahu, kaže: „Zar ne vidiš da su onaj ko čini sedždu Allahu Uzvišenom, i drugi ko čini sedždu kipu naizgled isti, ali je prvo ibadet, dok drugo kufr, a sve to samo zbog nijeta“. (El-Medhal, 1/7)
7 – Žestoko upozorenje na to da se ahiretskim djelima želi postizanje dunjaluka.
8 – Visoki stepen džihada, i to je zbog onoga što se njime cilja, a to je uzdizanje Allahove riječi.
9 – Borba je put kojim se uzdiže Allahova riječ, i put koji omogućava Allahovom šerijatu da vlada, jer samo na taj način Njegova riječ može biti gornja.
10 – Sklonost duše ka postizanju duševnih požuda, kao što su slava i pohvala ljudi, nije ništa manja od sklonosti ka postizanju materijalnih dobara, a sve ovo upropaštava istu.
11 – Nužnost vođenja brige mudžahida o svom nijetu da on bude samo radi uzdizanja Allahove riječi, rekao je imam Et-Tahavi, rahimhullah: “U ovome je dokaz da borac ne zaslužuje šehadet sa svojom borbom sve dok ta borba ne bude radi uzdizanja Allahove riječi.”
12 – Džihad je ibadet, i zato je u potrebi za ispravnim i iskrenim nijetom.
13 – Značenje riječi „na Allahovom putu“ u pomenutom hadisu se svodi samo na onoga ko svojom borbom želi uzdizanje Allahove riječi.
14 – Ispravnost postupanja po pravilu „mefhumul-muhalefe“¹ u šerijatskim propisima. Pa ono o čemu je, ovaj čovjek, direktno upitao, to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svom odgovoru indirektno negirao, jer nije kazao: „Onaj ko se bori radi ratnog plijena taj nije na Allahovom putu, i onaj ko se bori radi popularnosti taj nije na Allahovom putu, i onaj ko se bori da bi pokazao svoje junaštvo taj nije na Allahovom putu“, iako se odgovorom ciljalo na to.
15 – Rekao je Tekiju-din es-Subki: “Onaj ko se bori iz hrabrosti, ili pretvaranja, ili pristrasnosti, njegova borba nije na Allahovom putu; i oko ovoga nema razilaženja, jer zahir (spoljašnost hadisa) upućuje da se takav ne naziva šehidom, zato što se dva osnovna značenja koja treba šehid posjedovati ne nalaze kod njega, a niti pak, postoji šeriatski tekst koji takvog naziva šehidom. Već ga mi smatramo takvim zbog toga što ne znamo da je njegov nijet neispravan”. (Fetava es-Subki, 2/344)
Dok je imam Ibn Dekik el-‘Idi, rahimehullah, kazao: “U ovom hadisu je dokaz da je iskrenost obavezna u džihadu, te pojašnjenje da je borba iz hrabrosti, ili pristrasnosti, ili pretvaranja van okvira sponenutog”.
Također, i imam Ibn Abdul-Berr, rahimehullah, je kazao: “I svaki onaj koji se bori da Allahova riječ bude gornja a riječ nevjernika donja, on će (ući) u Džennet, inšaallah.” (Et-Temhid, 18/345)
Izvor: Knjiga „El-Erbe’un fi fadliš-šehade ve talebil-husni ve zijade”
Autor: Šejh Hasen Kaid, rahimehullah
Ostali hadisi ovdje.
Fusnota:
1 Mefhumul-muhalefe je termin koji se koristi za jedno od pravila u usuli fikhu. Ovaj termin znači: suprotno razumijevanje. Naravno, ovo pravilo ima svoje šartove (uvjete) bez kojih nije ispravo.
