U određenim selefijsko-džihadskim krugovima, kruži takozvani strateški plan Al-Kaide. Al-Kaida naizgled radi da implementira ovaj plan u roku dva desetlječa, započinjući ga u 2000., i završavajući ga u 2020. piše libanonski Al-Akhbar.
Uvjerenje koje je prošireno, da su borbene aktivnosti Al-Kaide nasumične i da nisu regulirane ikakvom jasnom strategijom je zabluda. Da bi bile sigurne, antiterorističke agencije posjeduju desetine dokumenata o projektima Al-Kaide i dugoročnih strateških planova, koji imaju jasno definisan cilj.
Za primjer, jedna sigurnosna agencija, gotovo godinu nakon početka sukoba u Siriji, bila je u mogućnosti da presretne razgovor između lidera Džebhatun nusre, Ebu Muhammeda Dževlanija i istaknutog člana Al-Kaide u Libanonu, koji su govorili o planovima džihadskih grupa nakon pada Asadovog režima, koji uključuje regrutovanje stučnjaka na polju medicine, hemije, IT, telekomunikacija, i širenja diljem Libanona u pripremi za operacije.
Dokumenti koje je dobavila ova sigurnosna agencija otkrivaju da strategija Al-Kaide u Libanonu i regiji uključuje posebne ciljeve, na terenu i na nivou regrutiranja i mobilizacije.
Neke tačke plana su spomenute u knjizi objavljenoj u 2005. od strane jordanskog novinara Fuada Huseina, pod imenom Zarkavi – Druga generacija Al-Kaide. Husein je intervjuisao šejha Ebu Muhammeda el-Makdisija, istaknutog “ideologa Al-Kaide”, i Ebu Musaba el-Zarkavija u zatvoru Svaka u Jordanu.
Druga knjiga koja kruži po džihadskim forumima pod nazivom “Ovo je način kako mi vidimo i želimo džihad”, rasvjetlljava ciljeve, planove i faze kroz koje Al-Kaida želi uspostaviti hilafet. Plan poziva na širenje džihadskih aktivnosti koje bi pokrile cijeli svijet. Plan je podjeljen u sedam faza, i obuhvata dva desetlječa, od 2000. do 2020., godina u kojoj bi trebala biti postignuta “finalna pobjeda.”
Prva faza je od 2000. do 2003. i nosi naziv, “Faza buđenja”. Ova faza je fokusirana na ponovno buđenje ummeta, zadavanjem žestokog udarca u glavu zmije u Nju Jorku. Cilj: Primorati Sjedinjene Države da djeluju na način koji će je izvesti iz njene utvrde da bi bili u dometu mudžahida. Ova faza je završila američkom invazijom na Irak u 2003.
Druga faza je od 2003. do 2006. i nosi nazov “Faza otvaranja očiju”. U ovoj fazi, plan Al-Kaide je da uđe u neprestanu borbu protiv neprijatelja, istovremeno razvijajući mogućnosti “elektronskog džihada” (mediji i sl.) u pripremanju za treću fazu.
Paralelno tome, Al-Kaide će se širiti tiho u strateškim djelovima arapskog i islamskog svijeta, koristeći Irak kao bazu za izgradnju armije koja se može rasporediti u susjednim džravama, također sa početak treće faza. U dodatku, pojačat će se nastojanja u cilju povećavanja financiranja od muslimana putem dobrotvornih ustanova, koje će se preusmjeravati Al-Kaidi.
Treća faza od 2007. do 2010. se zove “Ustajanje i stajanje na noge”, faza proaktivnih aktivnosti Al-Kaide. Tokom ove faze, važne promjene će biti uvedene u regiju koja okružuje Irak. Prvo, fokus će biti na Šam (Siriju), sa interpretacijom govora Poslanika Muhammeda koji ukazuje da će ova regija biti sljedeća nakon Iraka u sukobu.
U svojoj knjizi, citirajući Makdisija i Zarkavija, jordanski novinar je istakao da ideja formiranja džihadske divizije u Šamu, poznate kao Džundu Šam (Vojska Šama), zapravo je predložena u danima sovjetske okupacije Afganistana, iako ideja nije mogla biti razvijena dalje zbog američke invazije Afganistana u 2001.
Husein objašnjava da su se zagovarači ove ideje vratili u Siriju, Libanon i Irak u to vrijeme (2005.), da bi se tamo pripremili za svaku priliku. Na kraju ove faze, Al-Kaida je trebala teoretski završiti svoje pripreme za pripremanje pokretanja direktnih operacija u Palestini i na granici sa državom “Izrael”.
Četvrta faza, od 2010. do 2013., pod nazivom “Faza oporavka”, poklopila se sa Arapskim proljećem, valu revolucija i kriza u Siriji. U ovoj fazi, Al-Kaida će se fokusirati na obaranje režima direktnim učešćem u pobunama protiv njih.
Plan Al-Kaide, prema dokumentima, nastojati će da “disredituje režime u očima naroda razotkrivanjem njihove suradnje (i rada) u skladu sa američkom politikom. Ovo, prema planu Al-Kaide, biće zajedno sa rastom Al-Kaide i iscrpljivanjem američke snage kroz direktnu borbu, ali također “elektronski napadi koji će ciljati američku ekonomiju, i napadi na arapske naftne instalacije, za nanošenje štete režimima i njihovim zapadnim pomagačima”.
U međuvremenu, čini se da Al-Kaida favorizira zlato kao međunarodnu rezervnu valutu i želi vezati druge valute za zlato. Vjeruje se da će ovo dovesti do kolapsa američkog dolara, jer nije vezan za zlato.
U ovoj fazi, također, prema planu Al-Kaide, “Izrael” će biti u stanju slabosti kao rezultat unutarnjeg konflitka, umanjenja međunarodne podrške, i kolapsa arapskih režima koji štite “Izrael”.
Peta faza od 2013. do 2016. će biti period “proglašenja hilafeta ili islamske države,” ultimativni cilj Al-Kaide. Ova faza će vidjeti mnoge međunarodne transformacije, počevši od propasti Anglo-saksonske osovine i pojava novih svijetskih sila sa kojima muslimani nisu u velikom neprijateljstvu, kao što je Indija i Kina, istodobno sa eksponencijalnim rastom Al-Kaide.
Šesta faza je od 2016. do 2020. je “Faza totalnog rata”. “Ideolozi” Al-Kaide procjenjuju da da će početkom 2016. biti “početak konfrontacije između imana (vjerovanja) i kufra (nevjerovanja), koje će početi za ozbiljno nakon uspostavljanja islamskog hilafeta”. Za ovim će uslijediti zadnja faza, a to je “Faza finalne pobjede,” negdje oko 2020. Do tada, prema planovima Al-Kaide, “sposobnosti islamske države će biti neizmjerno velike kada će broj muslimana biti veći od 1.5 milijardi”.
Priprema: Put vjernika
