Hvala i zahvala pripada Allahu, Njemu zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost za grijehe tražimo. Allahu se utječemo od zla naših duša i od naših loših djela. Onoga koga Allah uputi nema toga koji ga u zabludu može odvesti, a onoga koga On pravedno u zabludi ostavi nema toga koji će ga na Pravi put uputiti. Svjedočim da nema božanstva koje zaslužuje da iskreno bude obožavano sem Allaha, Jedinog Koji nema sudruga i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik sallAllahu alejhi ve selleme, a zatim:
Prenosi se od Huzejfe ibni Jemana – radijAllahu anhu – da je rekao:
“Ljudi su pitali Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve selleme o dobru, a ja sam ga pitao o zlu, bojeći se da me ne zadesi, pa sam rekao:
O Allahov Poslaniče, zaista smo bili u džahilijetu i zlu, pa nam je Allah došao sa ovim dobrom, pa da li poslije ovog dobra ima zla?
Rekao je: Da.
Pa sam rekao: A da li poslije tog zla ima dobra?
Rekao je: Da, ali u njemu je dehn.
Rekao sam: A šta je to dehn?
Rekao je: Ljudi koji će uspostavljati sunnet na način na koji se on ne uspostavlja i koji će upućivat na način na koji se ne upućuje.
Pa sam rekao: Da li poslije ovog dobra ima zla?
Rekao je: Da, pozivači na vratima Džehennema, onaj ko im se odazove bace ga u njega.
Pa sam rekao: O Allahov Poslaniče, opiši nam ih.
Rekao je: Da, to su ljudi naše kože i oni koji govore našim jezicima.
Rekao sam: O Allahov Poslaniče, šta me savjetuješ ako me zadesi to vrijeme?
Rekao je: Drži se džemata muslimana i njihovog imama.
Pa sam rekao: Pa šta ako ne budu imali niti džemata niti imama?
Rekao je: Skloni se svih tih skupina, pa makar se uhvatio za stablo drveta sve dok te smrt ne zadesi, a ti si na ovom.” (mutefequn alejhi)
U stvarnosti: Zaista je Allah, tebareke ve te'ala, odredio da fitne, iskušenja i ispiti budu ti koji će zadešavati ljude kako bi se odvojili iskreni i istinoljubivi od licemjera. Kaže Uzvišeni (u prijevodu značenja):
“Elif, lam, mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni ako kažu mi vjerujemo a da u fitneluke neće biti dovedeni. A mi smo ispitivali one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.” (sura El-Ankebut 1-3)
A fitna je ispit, tako da čovjek neće biti ostavljen da kaže: ja vjerujem, primio sam islam, ja sam vjernik, ja sam musliman bez da bude iskušan i ispitan, naprotiv sigurno će biti iskušan i ispitan pa ako izdrži i ustraje u svom vjerovanju uslijed raznih fitni uistinu će biti od iskrenih u svom vjerovanju, dok pak, ako posustane uslijed tih fitni izlazi iz vjere i biva od onih koji su zanevjerovali nakon imana kao što kaže Uzvišeni (u prijevodu značenja):
“Ima ljudi koji govore: Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet, a oni nisu vjernici. Oni nastoje da prevare Allaha i one koje vjeruju, a oni samo sebe varaju a da i ne osjećaju. Njihova srca su bolesna, i Allah njihovu bolest još više povećava. Njih čeka bolna patnja zato što lažu.” (El-Bekare, 8-10)
I ovo je sunnetullah, Allahov zakon. I kaže Uzvišeni (u prijevodu značenja):
“Allah neće vjernike s licemjerima izmješane ostaviti, sve dok loše od dobrih ne odvoji.” (Ali Imran, 179)
Kaže Huzejfe ibni Jeman – radijAllahu anhu:
Ljudi su pitali Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve selleme o dobru, tj. o onome u čemu je dobro: od dobrih djela, ubjeđenja, odnosa itd. Ali, Huzejfe je pitao o zlu bojeći se da ga ono ne zadesi i ovo je dokaz da čovjeku nije dovoljno da se podučava samo dobru već naprotiv, obaveza je mu je da zna zlo kako bi ga se sačuvao i kako bi druge upozorio na njega, a ako ga sam ne spozna pa kako će biti u stanju druge upozorit na njega. Stoga, vraćanje Kuranu kao Furkanu – rastavljaču istine od neistine, rastavljaču između imana i kufra, tewhida i širka, halala i harama i vraćanje sunnetu Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve selleme, u svim stvarima je obaveza svakom muslimanu i muslimanki.
Zatim kaže Huzejfe, rahimehullah: O Allahov Poslaniče, bili smo u džahilijjetu i zlu.
Riječ džahilijjet je uzeta od riječi džehl, a džehl je nemogućnost dolaska do znanja, misli se na ono što je bilo prije slanja Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve selleme, a o kakvom vremenu se radi nabolje nam to opisuje šejhul Islam ibn Tejmijje, rahimehullah:
“Znaj kada je Allah poslao Muhammeda, sallAllahu alejhi ve selleme stvorenjima, već je bio zamrzio stanovnike Zemlje, kako arape tako i ne arape, osim kada su u pitanju ostaci ehlul kitabija, a većina takvih bi već izumrla. Prije poslanstva Allahovog vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve selleme, ljudi su se tog dana djelili na dvije skupine. Kitabija koji se čvrsto držao svoje knjige, koja je bila ili izmjenjena ili derogirana ili su se pridržavali vjere koju su djelimično poznavali a djelimično napustili, i drugi koji su bili nepismeni arapi i ne arapi koji obožavaše ono što im se činilo lijepim i korisnim od zvijezda, kipova, kaburova itd. Ljudi su u džahilijjetu bili neznalice u pogledu njihovih izreka koje su oni smatrali znanjem a u stvari su predstavljale džahilijjet. Radili su djela koja su smatrali dobrim a ustvari su bila loša. Najviše sto bi učeni među njima znao je onaj koji je posjedovao nešto od znanja od prijašnjih poslanika koje je uglavnom bilo izmjenjeno i pomješano sa strastima i prohtjevima novotara i onih koji su to mjenjali, tako da bi obično Istina u tom slučaju bila pomješana sa neistinom. Ponekad bi takav raspolagao sa znanjem čiji je mali dio bio vjerom propisan, a većina tog znanja je bila izmjenjena, tako da mu skoro ništa nije koristilo. Ako je imao priliku da proučava filozofiju, njegov duh bi se predao stvarima prirode i duhovnih vježbi u nastojanju da popravi svoj ahlak, da bi na kraju postigao ako uopće i postigne veoma mali nivo znanja koje je bilo nesigurno i međusobno kontradiktorno, tako da time nije mogao žednog napojiti niti bolesnog izliječiti, a niti je spram božanskog znanja nešto vrijedilo. Uz sve to nosioci tog znanja su bili međusobno podjeljeni i razdjeljeni a njihovi dokazi nesigurni i kontradiktorni.”
Zatim nastavlja Huzejfe, rahimehullah, i kaže: Pa nam je Allah došao sa ovim hajrom.
Razmotri njegovo priznanje da je hajr došao samo iz Allahove dobrote. On je Taj Koji nas je uputio, nismo spoznali Istinu zahvaljujući našim mozgovima ili našim saznanjem, već smo je spoznali, nakon što nas je Allah uputio, sa vahjom (sa objavom) koju je Allah spustio na jeziku Njegovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve selleme i ovo je odgovor onima koji govore: Ljudi su slobodni u svojim mišljenjima, svako ima pravo da kaže što želi. Kažemo: Ne, ljudi su Allahovi robovi i njihovi mozgovi i njihova poimanja su ograničena tako da je neminovno da se vraćaju vahju (objavi) koja je spuštena kako bi se spoznala Istina i odacila neistina.
Njegov govor: Pa nam je Allah došao sa ovim hajrom.
Hajr, šta je to hajr? Hajr je islam, sa onim što je sa njim došlo od Upute, znanja, uklanjanja šubhi i džahilijjeta koji su okupirali ljudske umove. Kaže Uzvišeni (u prijevodu značenja):
“Reci: Ako zalutam, zalutao sam na svoju štetu, a ako se uputim na Pravi put, to je zbog onoga što mi Gospodar moj objavljuje, On zaista sve čuje i blizu je.” (Sebe, 50)
Pa zatim Huzejfe ponovno nastavlja i kaže: Pa da li će poslije ovog dobra biti opet zlo?
U ovome je dokaz da musliman nije siguran od fitneta, pa makar bio na znanju, dobrim djelima, ispravnoj akidi.. nije dakle siguran od pozivača ka zabludi i zlu, pa zbog toga Huzejfe i pita Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve selleme, da li će poslije ovoga dobra biti opet zlo, pa mu je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, odgovorio da hoće a to se je već desilo poslijednjoj generaciji ashaba nakon smrti Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve selleme, što je poznato kroz historiju. Ali, sve dok su Kur’an i sunnet Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve selleme prisutni među ljudima pa zatim oni koji ih ispravno objašnjavaju ljudima, biće i lijeka, jer elhamdulillah zlo se suzbija dobrom.
Zatim ponovno ovaj poštovani ashab Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve selleme nastavlja i pita:
Da li će poslije ovoga zla biti opet dobro?
Pa mu odgovara Allahov Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve selleme, da hoće.
A u ovome je dokaz da zlo neće potrajati i da musliman iščekuje izlaz od Allaha, azze ve dželle. Kaže Uzvišeni (u prijevodu značenja):
“Zaista je s mukom olakšanje, zaista je s mukom olakšanje” (Inširah, 5-6)
Bilježi Imam Ahmed hadis koji prenosi ibn Abbas, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, rekao:
“Znaj da je pomoć i pobjeda uz sabur, i da je izlaz uz tegobu i da je uz tegobu olakšanje.”
Tako da čovjeku nije dozvoljeno da očajava u vremenu kada se umnogostruče fitne, naprotiv, treba da se smiri i staloži, te da kaže elhamdulillah, mi smo na Uputi i ispravnoj i jasnoj vjeri, izlaz je blizu, jer zlo se uklanja Allahovom dozvolom.
Zatim nastavlja Allahov Poslanik sallAllahu alejhi ve selleme, nakon što je obavjestio da će poslije zla biti opet dobro pa kaže:
Da, ali u njemu će biti dehn.
Tj., ono je dobro ali u njemu će biti nešto od izmjena. Pa je upitao Huzejfe, ridvanullahi alejhi:
Šta je to dehn?
SubhanAllah, ovaj čovjek je precizan u svojim pitanjima, a to je od Allahove dobrote da preko njegovog jezika okoristi i poduči ovaj ummet. Zatim je rekao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve selleme:
“Ljudi koji će uspostavljat sunnet na način na koji se on ne uspostavlja i koji će upućivat na način na koji se ne upućuje.”
U značenju, da će u njima biti nešto od izmjena pored toga sto su oni vjernici, muslimani u kojima ima hajra, ali se kod njih nalazi nešto od nedostataka.
I u ovome je dokaz da se muslimanu ne sudi kufrom sve dok on ne počini neko djelo koje će mu narušiti njegov islam, poput velikog širka ili kufra.
Bilježi Imam Buhari hadis od Enesa ibni Malika, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, rekao:
“Strpite se, zaista vam neće doći vrijeme, a da ono što dolazi poslije njega nije većeg zla od onoga što je bilo, sve dok se ne sretnete sa vašim Gospodarem.”
Zatim je nastavio Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, pa kaže:
“Nešto od toga ćeš im priznat a nešto negirat.”
I u ovome je dokaz pravca ehli sunneta vel džemata, tj., da nije svako razilaženje sa sunnetom Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve selleme, kufr, već naprotiv ponekad to bude greška, ponekad zabluda, ponekad nedostatak imana, ponekad i kufr itd. tako da je obavezno da se stvari nazivaju njihovim imenima.
Zatim nastavlja Huzejfe i pita:
Da li će poslije ovog dobra biti opet zlo?
Pa mu je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, odgovorio:
Da, pozivači na vratima Džehennema, onaj ko im se odazove bace ga u njega.”
Za razliku od ovih prethodnih kojima je dobro izmješano sa zlom, ovi su pozivači na vratima Džehennema. Oni ne govore ljudima: Dođite u Džehennem, već govore dođite u napredak i civilizaciju, nemojte ostajati zaostali i strogi, tj., ostavite vašu vjeru i dođite sa ljudima. Tako da je na nama da se dobro pripazimo. Zbog čega? Zbog toga što oni pozivaju u Džehennem, a Allah Subhaneh kaže o nevjernicima:
“Oni pozivaju u vatru a Allah poziva u Džennet i oprost sa Njegovom dozvolom.” (El-Bekare, 221) i kaže:
“Doista ovo je Pravi put moj pa se njega držite i druge puteve ne slijedite pa da vas odvoje od puta Njegova. To vam se od Njega savjetuje da bi ste bili bogobojazni.”
Zatim Huzejfe, ridvanullahi alejhi, pronicljivo nastavlja i kaže:
O Allahov Poslaniče, opiši nam ih.
Pa je rekao: Da, to su ljudi naše kože i oni koji govore našim jezicima.
Ovo je musibet, ljudi koji su od nas i koji govore našim jezicima la havle vela kuvvete illa billah.
Zatim, žedni garib za znanjem ponovno neumorno pita:
O Allahov Poslaniče, šta me savjetuješ ako me zadesi to vrijeme? Pa mu je rekao sallAllahu alejhi ve selleme:
“Drži se džemata muslimana i njihovog imama.”
Bilježi Tirmizi u svom Sunnenu od Ibn Abbasa, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, rekao:
“Na vama je da se držite džemata, jer zaista je Allahova ruka nad džematom.”
I nema ispravnog džemata muslimana osim uz imama ili predvodnika koji se sluša i kome se pokorava u onome što Allah voli i sa čime je zadovoljan.
Kaže Uzvišeni (u prijevodu značenja):
“O vi koji vjerujete, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predvodnicima vašim.” (En-Nisa, 59)
Ulul emr – predvodnici, su imami muslimana, odnosno, ispravna ulema u vremenu kada nema imama. I zbog toga nije spomenuto i pokoravajte se vašim predvodnicima, zbog toga što nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve selleme.
Zatim nastavlja Huzejfe, radijAllahu anhu:
A šta ako ne budu imali niti imama a niti džemata?
Pa kaže, sallAllahu alejhi ve selleme: “Skloni se svih ti skupina, pa makar se uhvatio za stablo drveta sve dok te smrt ne zadesi, a ti si na ovom.”
I u ovome je dokaz za ostavljanje i napuštanje svih ovih skupina koje se razilaze sa onim sa čime je došao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, i sa onim na čemu su bili naši ispravni predhodnici.
U terminologiji džemat je onaj ko je na Istini pa makar bio sam. Stoga, ako nađeš džemat budi sa njima a od svojstava ispravnog džemata jeste slijeđenje Istine, naređivanje na dobro i zabranjivanje zla i potpomaganje Allahove vjere u svakom vremenu..
Tako da onaj koji se skloni od fitne, ostajući postojan i nepokolebljiv na Istini te saburajući na iskušenjima, pa ga na tome zadesi smrt, biva onim koji je od stanovnika dženneta biiznillahi teala, i da onome kome dođe smrt a on bude na nečemu na čemu nije bio Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, biva onim koji je od stanovnika vatre vela havle vela kuvvete illa billah.
Komentar hadisa od šejha Saliha Fevzana
Prijevod sa arapskog: Gariben
