Šta znači riječ ibadet? (Kada je neko djelo ibadet, mudrost i temelji ibadeta, uvjeti ispravnosti ibadeta)

361
Ibadet

 Šta znači pojam ibadet – robovanje?

Ibadet je pojam koji obuhvata sve radnje i riječi, naređene ili pohvalne od Uzvišenog Allaha, a koje On Svevišnji voli, bez obzira da li su to praktična i fizička djela poput namaza, zekata ili hadždža, ili skrivene, srčane radnje kao što je ljubav prema Allahu, Njegovom Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao, strahopoštovanje prema Svemogućem, pouzdanje u Njega, traženje pomoći i podrške od Njega Silnoga itd.

Ibadet je moguć u svim životnim poljima

 Sva ljudska djela uz iskrenu namjeru smatraju se ibadetom za koji slijedi Božanska nagrada.

Ibadet – iskazivanje pokornosti Allahu Uzvišenom ne izostavlja nijednu ljudsku radnju pod uvjetom da je prati iskrena namjera pokoravanja Allahu Uzvišenom i sticanja Njegovog zadovoljstva. Ibadet u islamu nije sveden samo na temeljne vjerske obrede kao što su namaz, post i njima slično, već, uz iskrenu namjeru i ispravan cilj, obuhvata sve korisne ljudske radnje za koje će uslijediti Božija nagrada. Na takav način, cijeli život muslimana je ibadet – iskazivanje pokornosti Allahu. Primjera radi, ako musliman uzima hranu i piće ili se odmara kako bi time bio spremniji izvršiti obaveze prema Allahu Uzvišenom, to će mu biti uvršteno u čin ibadeta. Ženidba radi očuvanja čednosti i moralnosti, bit će ibadet. S nijetom pokornosti Bogu svaki posao: trgovina, sticanje imetka…, postaju ibadet. Sticanje znanja, obrazovanje, istraživanje, inoviranje, otkrivanje naučnih činjenica i zakonitosti, postaju ibadet. Briga žene o domaćinstvu, pažnja prema mužu, odgajanje djece, sve su to oblici ibadeta. Takav slučaj je sa svakim čovjekovim činom, u bilo kom segmentu života, bit će uvršteni u ibadet ako su za dobrobit zajednice učinjeni radi zadovoljstva Allaha Svevišnjeg.

Ibadet – mudrost radi koje smo stvoreni

Allah Uzvišeni u Kur’anu rekao je: Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju, Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane, opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki! (Ez-Zarijat, 56.-58.).

Svevišnji nas obavještava o mudrosti stvaranja džina i ljudi te da se ona ogleda u njihovom činjenju ibadeta Allahu Uzvišenom.

Allah Svemoćni je neovisan o ibadetima – pokornosti i predanosti ljudi koju Mu iskazuju, nego ljudi ovise o ibadetu Allahu, jer imaju stalnu potrebu za Njim Svevišnjim.

Ako čovjek zanemari cilj radi kojeg je stvoren, te se prepusti strastima i užicima dunjalučkim, zaboravljajući Božansku mudrost svoga boravka na Zemlji, postat će obično stvorenje koje se ničim ne odlikuje i ne razlikuje od ostalih stvorenja i životinja na ovoj planeti. I životinje također jedu i zabavljaju se, međutim one neće polagati račun na Sudnjem danu za svoje postupke, za razliku od čovjeka. Uzvišeni je kazao: … a oni koji ne vjeruju – koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere – njihovo će prebivalište vatra biti! (Muhammed, 12).

Oni su slični životinjama u svom ponašanju i životnim ciljevima pa će zbog toga biti kažnjeni jer su obdareni razumom da razmišljaju, shvataju i zaključuju, dočim je to životinjama uskraćeno pa ne mogu misliti.

Ruknovi ibadeta – temelji pokornosti Allahu Uzvišenom

Ibadet kojim je Allah Uzvišeni zadužio ljude stoji na dva važna temelja:

Prvi temelj (rukn) ibadeta: Potpuna predanost, poniznost i strahopoštovanje.

Drugi temelj (rukn) ibadeta: Izražavanje iskrene i najviše ljubavi prema Allahu Uzvišenom.

Stoga ibadet kojim je Allah Uzvišeni obavezao Svoje robove treba da sadrži potpunu predanost, poniznost i strahopoštovanje prema Allahu Svemogućem, uz iskreni i najviši oblik ljubavi prema Njemu, nade u Njegovu milost i želje za Njegovom blizinom.

Otuda, ljubav u kojoj nema poniznosti i strahopoštovanja ne može se nazvati ibadetom, kao što je ljubav iskazana prema imetku ili hrani. Također, strah ako ga ne prati ljubav nije od ibadeta, npr. strah od zvijeri ili nepravde tiranina. Zato konstatiramo da djelo u kojem se spoji strahopoštovanje i ljubav istodobno, ono poprima epitet ibadeta. A ibadet se čini i iskazuje samo Allahu Uzvišenom.

Uvjeti ispravnosti ibadeta – pokornosti Allahu Uzvišenom

Da bi neki čin ibadeta bio ispravan i primljen (kabul) kod Allaha Uzvišenog, mora ispuniti dva uvjeta:

1. Činjenje ibadeta iskreno radi Allaha Uzvišenog, ne pridružujući Mu supranika u tome.

2. Usklađenost ibadeta sa sunnetom – praksom Allahovog Poslanika i na način kako je to on, Allah mu mir i spas darovao, činio.

Uzvišeni je u kontekstu toga kazao: Doista onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati. (El-Bekara, 112.).

Šta znači: … onoga ko se bude Allahu pokoravao…, tj. potvrđivao Allahovu jednoću, svjedočio da je Allah jedini Bog i predano samo Njemu, s iskrenošću, ibadet činio.

A riječi: … i uz to dobra djela činio…, misli se: slijedio put Šerijata – pridržavao se vjerskih normi i propisa i onoga što je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, utemeljio u sunnetu – svojoj praksi.

Kada je riječ o obaveznosti usklađivanja ibadeta sa sunnetom – praksom Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, tada se misli na obredoslovne ibadete: namaz, post, zikr – veličanje i slavljenje Allaha Uzvišenog. Međutim, u općim ibadetima koji nisu vjerom precizirani kao što su običaji ili svakodnevne radnje čovjeka koje uz iskrenu namjeru – nijjet prelaze u ibadet i donose Božansku nagradu, u njima se ne uvjetuje usklađenost sa sunnetom Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, npr. bavljenje sportom radi jačanja tijela u pokoravanju i izvršavanju Allahovih naredbi ili bavljenje trgovinom s nijjetom opskrbljivanja porodice, u takvim djelima usklađenost sa sunnetom nije obavezna. Dovoljno je da to budu dopuštene radnje u kojima nema grijeha i da se ne kose sa praksom Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao.

Izvor: Newmuslimguide