Iz serijala članaka šejha Sulejmana el-Ulvana: “Vjerovanje kod ehli-sunneta i stvari koje ga nište ”
Prvi dio: Vjerovanje kod ehli-sunneta i stvari koje ga nište (I)
Drugi dio: Vjerovanje kod ehli-sunneta i stvari koje ga nište (II)
Treći dio: Vjerovanje kod ehli-sunneta i stvari koje ga nište (III)
Četvrti dio: Vjerovanje kod ehli-sunneta i stvari koje ga nište (IV)
Oni koji propisuju zakone i okreću se od Allahovog zakona uzimaju za opravdanje to što izgovaraju šehadet “لا إله إلا الله“ .
Na ovo njihovo pravdanje kažemo:
-Munafici (licemjeri) koji će biti na najnižem stepenu u vatri svjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, klanjaju namaz, poste i obavljaju hadždž, ali to im neće koristiti.
-Oni koji čine tavaf oko grobova i za njih klanjaju, zavjetuju i prinose žrtvu, također svjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik. Ali je Allah rekao : „Ko drugog Allahu u obožavanju pridružuje, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a zulumćarima neće niko moći pomoći.“ [1]
-Oni koji su rekli: „Nismo vidjeli slične ovim našim učačima koji su najpohlepniji za hranom, najlažljivijih jezika i najplašljiviji kod susreta sa neprijateljem“ –mislivši na Allahovog Poslanika, alejhi selam, i na njegove ashabe – isto su izgovarali dva šehadeta, klanjali namaz, postili i učestvovali u borbi. Ali, povodom njih je objavljen Kur'an, koji objašnjava njihov kufr izgovaranjem tih riječi.
-Šijje Isna-Ašerije (šiitska sekta) koji vrijeđaju ashabe i tvrde da su Ebu Bekr, Omer i Osman učinili riddet(otpadništvo od vjere) i potvoraju Aišu, Allah bio njome zadovoljan, također izgovaraju dva šehadeta.
-Sihirbazi, proroci i astrolozi isto izgovaraju šehadet.
– Sinovi Abidu-Kadaha su isto tako izgovarali šehadet, klanjali namaz i gradili džamije, ali ummet je složan oko njihovog nevjerstva i otpadništva od islama.
Ovu stvar poznaju početnici od studenata a kamoli stariji od njih. Učenjaci su napisali mnogobrojna djela koja govore o otpadništvu i stvarima koje kvare islam.
Učenjaci prave razliku između grijeha koji negira osnovu imana i grijeha koji negira potpunost obaveznog imana, tako da ne proglašavaju nevjernikom osobu za svaki počinjeni grijeh.
Učenjaci su složni da onaj ko počini veliki grijeh ne postaje nevjernikom sve dok taj grijeh ne ohalali. Tako da musliman ne postaje nevjernikom ako počini blud, ili pije alkohol, ili jede kamatu, zato što su ovo zabranjene stvari koje ne ruše osnovu imana.
Govor o ovoj meseli je vrlo dugačak, objasnio sam ovo pitanje na mnogobrojna mesta i pojasnio nevjerstvo onoga koji ostavi djela organa u potpunosti i otpadništvo onih koji mijenjaju Allahov Šerijat – onih koji se okreću od onoga sa čime je došao Allahov Poslanik, alejhi selam.
Govor o ovome i drugim stvarima koje kvare Islam jeste govor o vrsti a ne preciziranoj stvari, a to znači da onaj ko izgovori ili uradi ono što je jasan kufr – čini nevjerstvo. Iz ovoga ne proističe obavezno proglašavanje pojedinca nevjernikom, jer se pojedinac ne proglašava nevjernikom sve dok se nad njim ne uspostavi dokaz i ne otkloni od njega šubha( nejasnoća), zbog mogućnosti da je taj pojedinac neznalica, neznanjem koje se uzima u obzir; ili je pak pogrešno protumačio, tumačenjem koje se uzima u obzir; ili je pak bio prisiljen. A onda kada se nad njim uspostavi dokaz i otklone prepreke, postaje otpadnikom od vjere i obaveza je vladaru muslimana sprovođenje Allahovog suda po pitanju njega.
Nije dozvoljeno da kazne sprovode pojedinci mimo vlasti, jer to dovodi do anarhije u zajednici i time se ne ostvaruje korist koja se traži.
( http://www.ilmway.com/site/maqdis/MS_1180.html )
[1] El-Maida, 72.
