Dvadeset i druga greška: Tekfir svake osobe koja radi u državnim institucijama kafirske vlade bez ikakva tefsila (detaljnog pojašnjenja)
U ružne greške u tekfiru spada, također, i tekfir svake osobe koja radi u državnim institucijama kafirske vlade bez ikakvog tefsila (detaljnog pojašnjenja). Ova stvar se proširila kod velikog broja gulata (fanatika), entuzijazista koji svoje propise zasnivaju na određenim terminima koje čitaju u nekim savremenim ideološkim knjigama, poput termina ‘džahilijjetska (neznabožačka) društva’ na osnovu kojeg određeni ljudi temelje dokaz općenitog tekfira tih ljudi koji žive u takvim društvima. Isti je slučaj i sa riječima ‘rad u okrilju dzahilijjetskih sistema’, ili ‘rad u okrilju onoga što učvršćuje džahilijjet’ i tome slične riječi.
Na osnovu toga pojedinci protekfiriše sve radnike u vladinim institucijama nevjerničke države, počevši od čistača u opštini pa sve do samog taguta. Ovakva generalizacija je neispravna, mi se odričemo takvog mišljenja i ne podržavamo ga ni u kom slučaju.
Mi, pored toga što – zahvaljući Allahu – nismo ni jednog dana radili u nekoj državnoj instituciji, i volimo da naša braća budu što dalje od takvih vlada i njihovih institucija, koliko je to moguće, da bi se što više udaljili od taguta i sve što se za njega veže, i da bi zatvorili svaka vrata koja njemu približavaju, pored toga, mi nikada nismo ljude obavezivali na tako nešto, niti smo to smatrali osnovom imana i njegovim uvjetima.
Mi po pitanju tih poslova, kada je u pitanju šerijatski propis, pravimo tefsil (detaljno pojašnjenje), i ne kažemo da je svaki posao kufr (nevjerstvo) niti da je svaki posao haram. Posao u kojem se nađe jasan sebeb kufra, očite riječi ili djela koje izvode iz vjere, je posao koji je kufr, poput saučestvovanja u propisivanju njihovih laičkih zakona, ili da prilikom preuzimanja određenog posla postoji zakletva na poštivanje njihovih zakona i prijateljevanje sa njihovim tagutima, ili pomaganje tih laičkih zakona, ili pomaganje obožavaoca tih laičkih zakona protiv muslimana, i tome slične stvari, koje predstavljaju očit kufr.
A što se tiče posla u kojem ima nepokornosti Allahu (masijet) i pomaganja u grijehu i nepokornosti, onda je to posao koji je haram. Ko se bavi takvim poslom je grešan, ali nije dozvoljeno tekfiriti ga samo na osnovu toga sve dok u takvom poslu nema jasnog sebeba kufra.
A ukoliko pak u poslu nema kufra ili harama onda kažemo da je takav posao pokuđen. Kažemo da je pokuđen-mekruh, iz bojazni da to ne bude povod uzdizanja Allahovih neprijatelja nad muslimanom, manipulacije njegovim pravima, ili pokušaju da se musliman ponizi. Buharija bilježi u svom “Sahihu” u knjizi o najamništvu, poglavlje: ’Da li će čovjek raditi kod mušrika u nevjerničkoj zemlji’, od Habbaba, radijellahu anhu, da je rekao: “Bio sam kovač te sam radio kod Asa ibn Vaila, te se moja zarada sakupila kod njega pa sam mu ja došao i tražio svoju zaradu. On mi reče: ’Ne, tako mi Allaha, neću ti dati ništa sve dok ne zanevjeruješ u Muhammeda.’ Ja rekoh: Ne, tako mi Allaha, sve dok ne preseliš i budeš proživljen. On reče: ’Pa zar ću ja umrijeti pa biti proživljen.’ Rekoh: Da. ’Onda ću ja tada imati djece i imetka te ću ti vratiti tvoju zaradu’ – reče on. Pa je Uzvišeni objavio: ’Je si li vidio onoga koji je porekao dokaze naše i rekao bit će mi dat imetak i djeca.’1”
Ovo se desilo u Mekki koja je tada bila nevjernička zemlja, a Poslanik alejhisselam, je znao za to.
Ibn-Hadžer u “Fethu” kaže: “Pisac (cilja an Buhariju) nije donio kategorički sud takvog posla (tj. rada kod nevjernika), jer postoji mogućnost da se ovdje radilo o daruri-nuždi, ili pak da je to bilo dozvoljeno prije nego li je dozvoljena borba protiv mušrika, i prije zabrane vjernicima da ponižavaju sami sebe.”
Nakon toga Ibn-Hadžer prenosi govor Mihleba koji kaže: “Ulema, kada nije u pitanju darura, smatra pokuđenim rad kod mušrika, i to pod dva uvjeta:2 Da se radi o poslu koji je muslimanu halal, i da tim poslom ne pomaže mušrika u onom čija se šteta vraća na muslimane.” Završen citat.
Ovdje treba naglasiti da se govor ove uleme odnosi na stanje slično Habbabovom stanju koji je bio kovač, tj. nije bio vezan ugovorom, koji naliči trajnom ugovoru od samog preuzimanja posla pa sve do penzionisanja, kao što je to slučaj danas, gdje gazde tih poslova ponižavaju radnike. Nema sumnje da kerahet-pokuđenost u takvom slučaju biva još veći i preči od keraheta posla u kojem vjernik trenutno radi kod nevjernika. A povrh svega toga treba ukazati da postoji mogućnost da ovdje pod kerahetom ovi učenjaci ciljaju na tahrim – zabranu, jer se to često koristilo u terminologiji prvih generacija.3 Međutim, kako smo to prethodno spomenuli, tekfir takvih ljudi je sasvim druga stvar. Jer, tekfir – kako smo to spomenuli više puta – predstavlja šerijatski propis i nije ispravan osim kada je preciziran očitim i jasnim sebebima koji se ogledaju u jasnom djelu ili riječima koje izvode iz vjere. U tekfiru ne mogu poslužiti ideološke ili hamas ideje koje nemaju šerijatsku osnovu niti su precizirane šerijatskim pravilima.
A što se tiče onoga što spominju određeni fanatici da je radnik u vladinim institucijama kafir jer se pokorava kafirima i kao dokaz navode riječi Uzvišenog:
إِنَّ الَّذِينَ ارْتَدُّوا عَلَى أَدْبَارِهِم مِّن بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُمُ الْهُدَى الشَّيْطَانُ سَوَّلَ لَهُمْ وَأَمْلَى لَهُمْ * ذَلِكَ بِأَنَّهُمْ قَالُوا لِلَّذِينَ كَرِهُوا مَا نَزَّلَ اللَّهُ سَنُطِيعُكُمْ فِي بَعْضِ الْأَمْرِ وَاللَّهُ يَعْلَمُ إِسْرَارَهُمْ
“Doista je onima koji su se vratili stopama svojim (tj. odmetnuli) nakon što im uputa jasna bi – šejtan to lijepim prikazao i lažnu im nadu ulivao. To zato što su govorili onima koji ne vole ono što Allah objavljuje: Mi ćemo vam se u nekim stvarima pokoravati – a Allah dobro zna njihove tajne.” (Muhammed, 25,26)
to samo ukazuje na njihov džehl (neznanje) o pokornosti koja je kufr a koja se ovdje spominje u ovom ajetu. Pod pokornošću se ovdje misli na poseban vid pokornosti, a to je pokornost u zakonodavstvu, kufru, širku i riddetu a ne bilo koja pokornost.
Dokaz tome jeste to što ukoliko bi kafir ili tagut naredili neku pokornost ili dobro djelo, onaj ko bi im se u tome pokorio ne bi bio grešan a kamoli da tim postupkom postane nevjernik.
Ovo je jasna stvar i zato nema potrebe da se kod nje zadržavamo. Ali, pored toga, ja ću pojedine džahile koji traže dokaz za ovu stvar podsjetiti na riječi Poslanika alejhisselam, o savezu poznat pod nazivom hilful-fudul, a koji je predstvljao jednu nevjerničku organizaciju. Kaže Poslanik alejhisselam: “Kada bih i u islamu pozvan njemu ja bih se odazvao.”
Podsjećamo ih, isto tako, na riječi Poslanika alejhisselam, u priči o Hudejbijskom sporazumu kada je Poslanik alejhisselam, rekao o nevjernicima kurejša: “Neće od mene zatražiti sprovođenje bilo kog plana u kojem se veličaju Allahova znamenja, a da im ja to neću udobrovoljiti.” A poznati su uvjeti koje su nametnuli nevjernici a koje je Poslanik alejhisselam, prihvatio. Detaljnije o tome pogledaj Buharijev “Sahih”, Knjiga o uvjetima, poglavlje o uvjetima u džihadu i sporazumu sa nevjernicima.
I kaže šejh Abdul-Latif ibn Abdur-Rahman ibn Hasen Alu-šejh, obraćajući se pojedinim brzopletnicima u njegovom vremenu: “Do mene je doprlo da ste protumačili Allahove riječi u suri Muhammed: ’To zato što su govorili onima koji ne vole ono što Allah objavljuje: ‘Mi ćemo vam se u nekim stvarima pokoravati'’ time što ste rekli da se ovo odnosi na pojedine postupke današnjih emira, time što se dopisuju i sklapaju primirje i sporazum sa nekim vođama zablude i vladarima koji su mušrici. Niste pogledali prvi dio ajeta: ’Oni koji su od vjere svoje otpali, nakon što im je bio jasan pravi put…’, niti ste shvatili šta se ovdje cilja pod pokornošću. Niti ste shvatili šta se cilja pod riječju ‘stvarima’, koja je u ovom plemenitom ajetu došla sa određenim članom. U sporazumu na Hudejbiji i onome što su mušrici tražili i uslovili Allahovom Poslaniku alejhisselam, koji je to prihvatio, je dovoljan dokaz za odbijanje vašeg shvatanja i pobijanje vašeg batila.” Završen citat iz “Medžmuatu er-resail vel mesail”.
Na kraju, napominjem da smo mi u vezi rada u vladinim institucijama napisali fetvu koja je odštampana pod naslovom “El-mesabihul munire fir-reddi ala esileti ehlil džezire”.
Autor: Ebu Muhammed el-Makdisi
Iz knjige “Selasinija – upozorenje na pretjerivanje u tekfiru”
Fusnote:
1 Merjem, 77.
2 Tj. Ako se nađu ova dva uvjeta onda djelo ostaje pokuđeno a ako hvali jedan od ova dva uvjeta onda takav posao više nije samo pokuđen već haram. Op.red.
3 Tj. prve generacije su dosta često koristile termin kerahet ciljajući njime zabranu-tahrim, a ne samo pokuđenost. Op.prev.
Moguće povezani članci:
Najopasnija stvar koja pobjedonosnu generaciju može odvratiti od Pravog puta i pobjede
Rani plod takvaluka: Allah bogobojaznima daje izlaz iz svake tegobe i opskrbu odakle se i ne nadaju
Šta da radi djevojka koja živi u poročnom i nemoralnom društvu i plaši se devijantnog ponašanja
Osobe koje je Allah prokleo