Deset grijehova demokratije

279

Ovo je kratak pregled koji objašnjava neke destruktivne i opasne posljedice koje proističu iz uranjanja u močvaru demokratije, zbog kojih su mnogi ljudi prevareni, jer su položili svoje nade u demokratiju, iako je ona u suprotnosti sa Allahovim zakonom.  Upravo to i hoćemo da objasnimo u ovom kratkom izlaganju.  Naročito je bilo dosta gorkih iskustava na koje su naišli ljudi koji su prevareni u ovoj prljavoj igri, kada su im prikazani njeni aspekti zablude i razvrata.

1. Ovaj sistem nas čini nemarnim u odnosu na sukob između džahilijeta[1] i islama, između istine i laži, jer postojanje jednog od toga dvoga utiče na  nepostojanje drugoga.[2] Nikada se ne mogu miješati te dvije stvari.[3] Svako ko misli da će džahilijetske stranke kroz opšte izbore podvrći sve institucije islamu – je u zabludi, jer je ovo u suprotnosti sa racionalnošću, zdravim razumom  i Allahovom praksom i sa onim što se desilo ranijim ljudskim društvima.

    “…oholost na Zemlji i ružno spletkarenje – a spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe. Zar oni mogu očekivati nešto drugo već ono što je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja…” (Kur'an, Fatir: 43)

    2. Sistem demokratije će izazvati raspadanje vrijednosti istinske akide[4] u koju su vjerovali i koju su prakticirali Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, i plemeniti ashabi.  To će izazvati širenje bid'ata[5], jer čovječanstvo ne izučava i ne podučava se istinskoj akidi, a takvo učenje izaziva podjelu među članovima (političke) stranke.  U stvari, neko  bi mogao da bude isključen iz stranke, a to bi moglo da smanji broj glasova i birača.

    3. Sistem demokratije ne pravi razliku između alima i džahila, između mu’mina i kafira[6], i između muškarca i žene, jer svi oni imaju ista prava na govor, bez gledanja u prednosti sa šerijatske tačke gledišta, dok Allah, subhanehu we te’ala, kaže( u prijevodu značenja):

      „…Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?…'“ (Ez-Zumer: 9)

      „…Zar da vjerniku bude isto kao griješniku? Ne, njima neće biti isto…” (Es-Sedžda: 18)

      „…zar ćemo muslimane sa nevjernicima izjednačiti?! Šta vam je, kako rasuđujete?…“ (El-Kalem: 35-36)

      4. Ovaj sistem izaziva podjele među aktivistima da’ve[7] i u islamskim džematima[8], jer neki od njih uranjaju i kreću se u okviru ovog sistema (bez obzira željeli to oni ili ne) i time ga podržavaju i brane, nastojeći da osiguraju dobru prođu za sebe, a zauzvrat će biti protiv bilo koga ko se suprostavlja ovom sistemu (demokratiji), u isto vrijeme podržavajući i braneći bilo koga ko je pomognut i zaštićen ovim sistemom.  Stoga, na samom kraju, fetve bi se iskrivljavale (pogrešno interpretirale) bez ikakve preciznosti,  između onih koji dozvoljavaju i onih koji zabranjuju, između onih koji hvale i onih koji kritikuju (demokratiju).

      5. Pod sjenom demokratskog sistema, pitanje el-wela wel-bera[9] postaje nejasno i neodređeno, i zbog toga postoje ljudi koji su uključeni u ovaj sistem demokratije, pravdajući se da je njihovo neslaganje sa Socijalističkom partijom, BAS partijom i drugim sekularnim partijama ograničeno samo na nesuglasice po pitanju programa, a ne na razdor po pitanju principa, i da se to ne razlikuje mnogo od nesklada koji su prisutni između četiri mezheba[10]. One (sekularne stranke) su formirale savez i dogovorile se da ne tekfire jedna drugu i da se međusobno ne izdaju, jer je njihov princip: Neka bude  razlika, ali neka to ne ugrozi ljubav (slogu) među nama!

      6. Ovaj sistem ima za cilj uspostavljanje varljivog saveza sa sekularnim strankama, kao što se to dešava i danas.  

      7. Nedvosmisleno je jasno da je namjera ljudi koji se kreću kroz močvaru demokratije pogrešna, jer svaka stranka teži i ima za cilj da brani svoju partiju, zloupotrebljavajući sva raspoloživih sredstava i metoda kako bi se skupile mase naroda u njihovoj okolini i kako bi se uticalo na njih, naročito sredstva i metode koje imaju religiozan prizvuk, kao što su: razgovori, davanje savjeta, vjerska predavanja, sadaka[11] itd.   

      8. Uranjanje u neprilike demokratije će također dovesti do slabljenja plemenitih moralnih vrijednosti kao što su: poštenje, transparentnost, ispunjavanje obećanja, spriječavanje laži.

      9. Demokratija će također proizvesti ohol karakter, omalovažavanje drugih, kao i ponositost na istomišljenike, jer odbrana njihovog mišljenja postaje njihova glavna briga. A Allah, subhanehu we te'ala, kaže (u prijevodu značenja):

        „…A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim što ispovijeda…“ (Al-Mu'minun: 53)

        10. Ako pažljivije pogledamo i temeljnije analiziramo, vidjećemo da priznavanje i zalaganje za demokratiju znači “zabijanje noža u leđa“ Allahovim poslanicima i njihovoj poslaničkoj misiji. Jer, ako hakk (istina) treba da se izvede (uzme) od glasova većine ljudi, onda nema smisla da se šalju poslanici i da se objavljuju (svete) knjige. Važno je napomenuti da su učenja Allahovih poslanika u suprotnosti sa većinom čovječanstva, koje propovijeda zabludjelu akidu (vjeru), odstupa od istine i ima džahilijetsku tradiciju.

         

        Izvor: Theunjustmedia.com


        Fusnote:


        [1] Džahilijjet – neznanje, paganizam.

        [2] Tj. Postojanje islama utiče na iskorjenavanje džahilijeta i jačanje džahilijeta utiče na gubljenje islama i islamskih normi u društvu, op.prev.

        [3] Islam i džahilijet, op.prev.

        [4] Akida – islamska doktrina vjerovanja.

        [5] Bidat (bid’at) – novotarija u vjeri.

        [6] Alim – učenjak; džahil – neznalica; mu'min – vjernik; kafir – nevjernik.

        [7] Dava (da'va, da'wa) – pozivanje u islam; misionarstvo.

        [8] Džemat – zajednica muslimana; ummet – zajednica svih muslimana svijeta.

        [9] el-wela wel-bera – princip privrženosti (istini) i odricanja (od zablude), ljubav i mržnja u ime Allaha.

        [10] Misli se na četiri pravne škole u islamu, op.prev.

        [11] Sadaka – milostinja.

        SHARE